Kad je riječ o žanru naučne-fantastike, malo je imena koje se više hvali od britanskog filmadžije Ridlija Skota, iako je on posljednjih godina predao štafetu kolegama kao što su Kristofer Nolan i Deni Vilnev. Ipak, ovi moderni reditelji naučili su svoj zanat iz Skotovih filmova i vizionarskih remek-djela kao što su horor klasik "Osmi putnik" i naučno-fantastični klasik "Istrebljivač" (eng. "Blade Runner") koji je promijenio igru. Ponajviše je tome pomogao ikonski monolog "Kao suze na kiši" pokojnog velikana, Rutgera Hauera.
Smješten u 2019. (scenaristi su malo pogrešili u predviđanju), Skotov film iz 1982. odvija se u futurističkoj verziji Los Anđelesa koji vrvi androidima, vanzemaljcima i mnoštvom letećih automobila. Priča prati policajca Rika Dekarda (Harison Ford), koji ima zadatak progoniti i uništiti četiri replikanta koji su ukrali svemirski brod u nadi da će otkriti svog tvorca.
Zapanjujuća naučno-fantastična priča temeljena na romanu "Sanjaju li androidi električne ovce?" Filipa K. Dika, film kulminira epskim obračunom između Dekarda i odmetnutog androida Roja Batija (Rutger Hauer) na krovu dok kiša pljušti. Dok isporučuje čudan i egzistencijalni monolog o prirodi toga kako je biti smrtnik, fascinantan vrhunac prikazuje zlokobnog androida koji pokazuje svoju ljudsku stranu, spašavajući protagonistu od sigurne smrti prije nego što se mirno "ugasi".
"Vidio sam stvari u koje vi ljudi ne biste vjerovali. Napad na brodove u plamenu s ramena Oriona. Gledao sam C-zrake kako svjetlucaju u mraku blizu Tanhauzerovih vrata. Svi ti trenuci biće izgubljeni u vremenu... kao suze na kiši... vrijeme je za umiranje."
Iako ima okean kadrova u Ridlijevoj revolucionarnoj naučnoj-fantastici koji su sjajni, ali ništa se ne može uporediti s obožavanjem monologa "Kao suze na kiši" koji izaziva divljenje kod filmofila i kritičara. "Vidio sam stvari u koje vi ljudi ne biste vjerovali", uzvikuje Bati sa jezivom tišinom, razmišljajući o svom životu dok prkosi svojoj tvrdo kodiranoj želji da ubije. Iako rođen kao hladnokrvni vojnik, Roj dopušta dragocjenim činjenicama čovječanstva da prožmu njegovu svijest, spašavajući život na kraju filma umjesto da ga uzima.
Iako je monolog od 42 riječi napisao Dejvid Pipols, pokojni nizozemski glumac Rutger Hauer napravio je neke značajne izmjene koje su taj trenutak učinile zaista kultnim. Zapravo, Hauer se usprotivio dijelu Pipolsovog rada, skratio ga i zamijenio uticajnom rečenicom: "Svi ti trenuci biće izgubljeni u vremenu, kao suze na kiši". Glumac je kasnije opisao originalni monolog kao "operski govor" i "hi-tek govor" koji nije imao nikakve veze s ostatkom filma, u dokumentarcu "Na ivici Istrebljivača" koji je napravio "Channel 4".
Hauerov govor bio je toliko emotivno uzbudljiv da mu je nekoliko članova ekipe aplaudiralo na setu, ostavljajući neke čak i u suzama. Kasnije, u intervjuu s Danom Džolinom koji se nalazi u Enciklopediji Ridlija Skota, Hauer je objasnio da je monolog njegovog lika bio neophodan da bi se "obilježilo postojanje... replikant u posljednjoj sceni, umirući, pokazuje Dekardu od čega je sazdan pravi muškarac".
Čak i ako ostavimo bogate dijaloge po strani, kompozicija kadra i sekvence takođe je prekrasna, s plavom bojom Skotove kinematografije zajedno s nesavršenom strukturom okruženja koja pomaže utemeljiti ovu priču o androidima i arhitektima u uvjerljivoj stvarnosti. Dopuštajući Haueru da zauzme centralno mjesto, muzika se povlači, a tempo usporava, uz rominjanje kiše koja najavljuje sporu, meditativnu smrt Roja Batija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.