Film i serije

Rade Ćosić o filmu "Ekipa": Ljudi su željni dobrih priča

Rade Ćosić o filmu "Ekipa": Ljudi su željni dobrih priča
Foto: Ilustracija | Rade Ćosić o filmu "Ekipa": Ljudi su željni dobrih priča

Rade Ćosić je srpski glumac mlađe generacije, kojeg je širi auditorijum upoznao zahvaljujući ulozi u filmu "Montevideo", a on je svoje glumačko umijeće potvrdio i ulogom u "Afterpartiju" te brojnim TV serijama.

Ove jeseni obući će dres Zdravka, glavnog lika novog domaćeg filma "Ekipa", koji je režirao Marko Sopić, a koji donosi priču o velikom drugarstvu i ljubavi prema fudbalu.

"Ekipa" će se u domaćim bioskopima naći od 24. oktobra, a Ćosić, koji je i scenarista filma, priznaje da je motiv za nastanak ove priče pronašao u sopstvenim treninzima u Partizanu i ljubavi prema fudbalu.

U intervjuu za "Nezavisne" govori upravo o ostvarenju "Ekipa", izakulisnim fudbalskim, ali i glumačkim radnjama, priznaje i da nije zadovoljan angažmanima koje dobijaju mladi glumci u Srbiji te otkriva da trenutno radi na predstavi "Nana", u režiji Ivane Vujić, u pozorištu "Madlenianum".

NN: Film "Ekipa" nije mogao stići u aktuelnijem trenutku za domaći fudbal. U kojoj će mjeri ovo ostvarenje prenijeti vječiti rivalitet Partizana i Crvene zvezde i šta nam još donosi "Ekipa"?

ĆOSIĆ: "Ekipa" nam donosi zabavu. Donosi glumačke bravure, strast, neverovatne uloge, nezapamćene scene sa stadiona Partizana i Zvezde na srpskom filmu. Neke igrače iz prošlog vremena, neke novije, stare i nove fore i spaja staro i novo vreme. Svi ljubitelji filma, a i fudbala, uživaće u onome što ovaj film predstavlja, a rivalstvo smo preneli tako što smo razmišljali kao navijač srpskog fudbala i Zvezdu i Partizan predstavili na način na koji se samo poželeti može. Ovo će ostati film upamćen i od strane zvezdaša i partizanovaca, ali i od filmofila.

NN: Filmovi koji u sebi nose sportsku tematiku, kao što su "Montevideo" i "Bićemo prvaci sveta", postigli su izuzetan uspjeh kod regionalne publike. Mislite li da su ljudi željni takvih priča ili je možda nešto drugo zaslužno za uspjeh istih?

ĆOSIĆ: U korenu samog uspeha navedenog filma je priča. Melodramski postavljena priča, koja je dobro režirana sa nacionalnim karakterom ne može da bude neuspešna. Film "Ekipa" se, za razliku od "Montevidea" (koji nam, pored nacionalnog uspeha i melodrame, pokazuje i period, tu epohu, što je još jedan plus u knjižici pluseva filma "Montevideo"), ne oslanja na epohu, već na moderno dobra koje se sukobljava sa starim. Vrednosti koje su nekad postojale danas su u brzini zamenile neke druge. Komedija je u osnovi pokretač života, tj. osmeh i želja za dobrim provodom. Ljudi su željni dobrih priča i dobrog filma. Fudbal je u ovom slučaju spojio te dve stvari, publiku sa dobrom zabavom.

NN: Sudeći prema najavi "Ekipe", film će donijeti i neke izakulisne radnje, a koje nisu baš pozitivne i kojih, nažalost, ima u sportu. Koliko sličnih ima i u glumačkom poslu i koliko takve stvari narušavaju sam ugled profesije?

ĆOSIĆ: Svaka od mogućih radnji koje nisu afirmativnog karaktera je prikazana kao deo života i mi se nismo ni trudili niti nam je želja bila da prikažemo bilo šta što će biti osuda. Glavni junak Zdravko će srušiti stereotip o tome kakvi su fudbaleri, a izakulisne radnje će ukazati na to kako je teško biti sportista i nositi talent kroz ceo život. Svuda postoje dobre stvari i one koje su loše, ali ako mi uzmemo loše i pomnožimo sa vedrim duhom, dobićemo proizvod koji je pozitivan stav prema svemu što je možda i negativno. Generalno mislim da je film ispunjen situacijama koje su pre svega jako duhovite, tek u trećem planu je nešto što je istina koja na sekundu zaboli.

NN: Koliko Vam je to što ste nekada trenirali u Partizanu pomoglo da iznesete ovaj lik i pojavi li se nekada žal što niste nastavili profesionalno da se bavite fudbalom?

ĆOSIĆ: Umnogome, jer mislim da sam to ja kad sam trenirao. Nesnađen dečko koji obožava fudbal i puno starijih koji mu govore šta i kako je najbolje. Zdravko se kao lopta odbija od jednog do drugog dok se ne zaljubi. Verovali ili ne, u centru cele priče je jedna italijanka u koju bi se svaki muškarac od 20 godina zaljubio, venčao se s njom i zaključao u kuću ne dajući je nikom nikad. Trenirao sam 12 godina, situacije sam samo preneo i ovom prilikom izjavljujem da je to bilo zlatno doba koje sam doživeo. Mnogo anegdota je ušlo u finalni scenario i kao i svaka životna priča ima nekoliko trenutaka u kojima se čovek zapita kakav je ovo svet gde te svi grde što si takav kakav si.

NN: Za ovaj film ste radili i scenario, što nije prvi put da ste iza kamere. Kakav je osjećaj biti odgovoran i za taj drugi dio posla, ne samo za glumački?

ĆOSIĆ: Ako gledam na stvari zrelo, lepše je pisati nego govoriti napisano. Uživao sam u pisanju scenarija, koji na neki način jeste biografskog karaktera. Trudio sam se da izbacim dosadne delove kako bi publika uživala zajedno sa mnom, kao što je Hičkok rekao: "Film je život kad se popnete na potpetice." A ja bih rekao možda: "Film je sve osim života, zato i treba da je zabavan." Filozofiju mi možemo postaviti i na metanivo, kako kažu oni stariji, ko je video, video, ko nije, ništa.

NN: Jednom prilikom rekli ste da ste "pre svega čovek koji traži svoj izraz koji mu je izlaz iz svesti da je život samo prolazan". Uspijeva li filmski posao da Vam pruži taj izlaz?

ĆOSIĆ: Ja sam ovo rekao?! Zaboravio sam, hvala Vam na podsećanju. Kako je umetnost eskapistička kategorija, tako je i gluma u stvari kao omaž zaboravu. Na trenutak zaboravim dok igram ulogu da se i nakon prikazivanja analizira odigrano. Posle se vratim na isto pitanje. Sve manje me inspiriše uloga, sve više kompletan film, pisanje i možda režija jednog dana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije