Verica Nikolić, mlada glumica Narodnog pozorišta RS, koja upravo sprema diplomski rad na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, bez obzira na to što je izuzetno mlada iza sebe već ima nekoliko odigranih predstava i uloga u filmovima.
Jedna od zapažnijih uloga koju je ova mlada, perspektivna glumica odigrala je uloga Danke u filmu "Sveti Georgije ubiva aždahu", u režiji Srđana Dragojevića, koja joj je zbog saradnje s najpoznatijim srbijanskim glumcima jedno od najljepših iskustava u ovom poslu.
NN: Zbog čega ste odabrali glumu kao svoj životni poziv?
NIKOLIĆ: Išla sam u pozorište od detinjstva i redovno gledala predstave. U mojoj kući je to negovano. Postojala je ta kultura odlaženja u pozorište i to je bio jedan bitan i značajan čin do koga se držalo i koji se morao ispuniti. Mada kasnije, kada sam počela raditi, nisam se susrela sa još takvih slučajeva načina odgajanja dece u drugim porodicama.
NN: Jeste li kao dijete pokazivali neke predispozicije da postanete glumica?
NIKOLIĆ: Pa ne, možda kod učiteljice u školi, gde sam se isticala u čitanju i recitovanju. U osnovnoj školi je to slabo moglo doći do izražaja jer je više forsirana matematika, dok sam tokom srednje škole išla da se amaterski bavim glumom, da se na neki način pripremam za studije.
NN: Otkuda to da ste iz Novog Sada došli na studije u Banjaluku?
NIKOLIĆ: Te godine kad sam upisivala ovde u Banjaluci nudio se najbolji profesor i htela sam baš tu da studiram, a i da se osamostalim, da odem od roditelja i kuće. Ovde sam primljena i evo već sam studije privela kraju, tako da trenutno spremam diplomski rad, što mi je jako drago jer će to biti kruna mog školovanja i jedan značajan korak u mom životu.
NN: Još ste student, a već ste uspjeli da se probijete u pozorištu i na filmu i da dobijete mnoge uloge?
NIKOLIĆ: Pa, prve dve godine studija nam nije bilo dozvoljeno da igramo, tako da smo do tada igrali samo u studentskim vežbama i filmovima. Kad smo završili drugu godinu neki su krenuli da igraju, dok je na trećoj cela klasa upala u pozorište, gde smo dobili angažman u predstavi "Magareće godine". Još pre toga prošla sam na audiciji za film "Sveti Georgije ubiva aždahu", a dobila sam i ulogu u predstavi "Kući".
NN: Cijelog života ste predstave gledali u ulozi publike. Kakva je promjena i kolika razlika bila zaigrati na pozorišnim daskama?
NIKOLIĆ: Razlika je jer više nisi samo posmatrač nego si deo predstave, mada meni nije tu tolika razlika kolika je u principu razlika odnosa rada na Akademiji i u pozorištu. Drugačije je kad je proba i kada je predstava uživo. Nije tu bilo straha, ali ipak, ti prvi izlasci, paziš da nešto ne pogrešiš, da se odmah u startu ne obrukaš jer ako tada kiksaš nema dalje šta da tražiš tu. To je bio glavni pritisak, ali tu su uvek starije kolege od kojih gledaš da naučiš koliko možeš i koje ti izlaze u susret i pružaju podršku kada je to potrebno.
NN: Ko Vam je od glumaca uzor?
NIKOLIĆ: Pa, nemam uzor. Treba mi da nađem sebe, a ne da se ugledam na druge i da se mučim što ja nisam postigla ono što su postigli oni. Treba puno kockica da se složi pa da sve to bude kako treba i da se pronađem u svemu tome.
NN: Koja Vam je uloga, od onih koje ste do sada odigrali, bila najzahtjevnija?
NIKOLIĆ: Najzahtevnija uloga mi je bila uloga Jelene Andrejevne, na prvoj godini. Teže mi je bilo to u školi, mada ne mogu da kažem da mi je ijedna uloga bila teška jer sam volela da ih igram, tako da su mi sve drage. Teške su okolnosti koje su sa strane. Kada je dvorana puna to mi je veliki podsticaj, ali u sredinama u kojim ljudi nikada nisu bili u pozorištu i koji ne znaju da se pristojno ponašaju od predstave nema ništa. U Banjaluci nisam naišla ni na kakve neprijatnosti.
NN: Vaša koleginica, glumica Slađana Zrnić je u ulozi Sare u nagrađenoj predstavi "Divlje meso" Gorana Stefanovskog obnažila grudi. Da li biste Vi pristali na tako nešto ukoliko bi uloga to zahtijevala?
NIKOLIĆ: Ako ima svrhe, zašto ne. Treba doći do toga. To je potpuno drugačije kada se priča i kada se dovede pred taj čin. Sredina je ovde po tom pitanju jako primitivna, tako da se takve scene ne prihvataju olako.
NN: Planirate li kada završite fakultet da gradite karijeru u Novom Sadu ili da ostanete u Banjaluci?
NIKOLIĆ: Moji planovi mogu biti na toj strani da se vratim u Novi Sad, ali ne zavisi to od mene. Uopšte nisam locirana, svuda bih igrala i mislim da to osvežava i glumce i ansambl u kome se nađe, i da treba da se desi ta cirkulacija između pozorišta i glumaca. Za to sam uvek.
NN: Je li Vam se dešavalo da zaboravite tekst i kako ste to prikrili?
NIKOLIĆ: Na probi prvog ispita iz dikcije mi se desilo da zaboravim tekst i to je bilo strašno. Sve se to ipak preživi, jer ako ti se jednom desi neka greška to je dopustivo, ali ako svaki put grešiš onda se sve devalvira i pada dole. Glumac zna kako da se izvuče u takvim situacijama, a kolege su uvek tu da pomognu, jedino ako nije u pitanju monodrama.
NN: Koju ulogu biste voljeli da odigrate? O kojoj maštate i koja bi ispunila Vaš glumački san?
NIKOLIĆ: Volela bih da igram u Krležinim komadima. Retke su baš ženske uloge da nisu heroine, da nisu princeze, te stvarno možeš puno toga izneti. Žena u njegovim delima ima jednu veliku emotivnu stranu, tako da bi se kroz taj slojevit lik, to jedno šarenilo, moglo zaista puno pokazati. Ono što je moj san, definitivno su komadi sa Šekspirovog repertoara, ali to je trenutno daleko, mlada sam još. Postoji lik Marijana Margetić, koji je jedan univerzalan lik koji može da se igra sa 20, 25, 30 pa i 40 godina, tako da ne znam u kom dijelu moje karijere bi mi se mogla desiti neka tako velika predstava koja bi jednim delom ispunila moj san.
NN: Kakvo iskustvo je za Vas bila uloga u filmu "Sveti Georgije ubiva aždahu", s obzirom na to da je u tom filmu zaigralo mnogo poznatih srbijanskih glumaca?
NIKOLIĆ: To je bilo tako lepo iskustvo da bih sebi mogla samo poželeti mnogo takvih uloga. Bilo je toliko dobro raditi sa svim tim iskusnim i uspešnim ljudima da mi je to bio jedan od najlepših doživljaja u ovom poslu. Ja, inače, mnogo više volim da glumim na filmu nego u pozorištu.
NN: Šta trenutno radite i kakvi su Vam planovi za budućnost?
NIKOLIĆ: Trenutno završavam diplomski, a nadam se da ću nakon toga imati dosta angažmana.