Film i serije

Pratite nas na Google news

Siniša Grabež: Ljudi poput doktora Lazića su naši putokazi

Siniša Grabež: Ljudi poput doktora Lazića su naši putokazi
Foto: N.N. | Siniša Grabež: Patriotizam počiva na požrtvovanosti i humanosti
David Jojić

Film "Dnevnik ratnog hirurga" autora Siniše Grabeža, rađen u produkciji Radio-televizije Republike Srpske, proglašen je za najbolji kratkometražni dokumentarni film jubilarnog 29. Međunarodnog filmskog festivala "Zlatni vitez", koji je ove godine održan u Sevastopolju.

Grabežov film posvećen je ratnom hirurgu, doktoru Miodragu Laziću, kojeg su nazivali ocem urgentne medicine, a koji je u Republici Srpskoj stekao status legendarnog hirurga spasivši nebrojeno života tokom teških ratnih godina. Legendarni hirurg je preživio rat, ali ne i bitku protiv virusa korona.

U razgovoru za "Nezavisne" režiser govori o značaju rada i humanosti preminulog hirurga, o značaju nagrade "Zlatni vitez", ali i priznanju žirija koje je ostvarenje "Dnevnik ratnog hirurga" prepoznalo kao vrijedno autorsko djelo.

NN: Vaš dokumentarni film "Dnevnik ratnog hirurga" dobio je nagradu "Zlatni vitez". Koliko Vam znači ovo priznanje i koliko je ono bitno za sam film?

GRABEŽ: Ovo priznanje mi znači puno, ali važnije od toga je da je film prepoznat od strane žirija kao vrijedno autorsko djelo bez obzira na produkcijske teškoće i nedostatke s kojima se često suočavamo radeći ovakve tematike. Ovom nagradom sam dobio potvrdu da je ipak imalo smisla tragati za odgovorom postoji li iskren i u svojoj suštini human patriotizam.

NN: Rad i humanost preminulog hirurga Miodraga Lazića nadaleko su poznati. Smatrate li da je moguće kroz umjetnost, u ovom slučaju film, sačuvati sjećanje na doktora i njegovu humanost otrgnuti od zaborava?

GRABEŽ: Naravno da smatram da je moguće sačuvati sjećanje na doktora Lazića i ljude slične njemu, koji svojim djelima jasno pokazuju suštinsku razliku između ljubavi prema svom narodu i mržnje prema onom drugom. Zapravo, kad malo bolje razmislite, takve ličnosti i vrijednosti koje oni predstavljaju jedino i ostaju trajno zapamćeni, jer bez njih ne bi postojali putokazi pomoću kojih i mi savremenici možemo razdvajati  dobro od lošeg.

NN: U programu filmskih projekcija ovog festivala predstavljeno je više od 200 takmičarskih i netakmičarskih igranih, dokumentarnih, animacionih, studentskih, debitantskih i dječjih filmova iz 21 zemlje svijeta. Da li ste očekivali nagradu pored ovako velike konkurencije?

GRABEŽ: Nadao se jesam, ali je ova nagrada za mene bila neočekivana i svakako radosna vijest, posebno uzevši u obzir produkcionu skromnost u poređenju sa filmovima iz drugih zemalja.

NN: Poznati hirurg je na stranicama svog dnevnika prikazao sve strahote rata. Koliko je za Vas bio veliki izazov ekranizovanje ovih zapisa i mogu li oni služiti kao opomena budućim generacijama?

GRABEŽ: Povremeno je dolazilo do zasićenja jer sam morao pregledavati sate i sate video-zapisa iz ratne bolnice na prvoj liniji fronta, zapise koje su doktor Lazić i njegove kolege bilježili iskrenim realizmom pomoću amaterske video-kamere. Ali kada taj moj posao uporedim sa stvarnošću koju su oni svakodnevno doživljavali bilo bi razmaženo potencirati probleme na koje sam nailazio prilikom rada i kreiranja ovog filma. Ne znam da li ovakvi filmovi mogu služiti kao opomena budućim generacijama, ali sam siguran da ratnim temama treba prilaziti baš na ovakav način.

NN: Iz Vašeg iskustva, gdje se nalazi domaći dokumentarni film u odnosu na svjetski i možemo li danas parirati svjetskim produkcijama ili smo još daleko od tog nivoa?

GRABEŽ: Ovdje postoje nevjerovatne priče i ljudi koji osjećaju te priče. Ovdje postoje ljudi koji su talentovani da ispričaju te priče. Ovdje ne postoje ili gotovo ne postoje ljudi koji odlučuju o novcu, a koji misle da su te priče vrijedne tog njihovog, a našeg novca. U tome je ključna razlika.

NN: Koliko, u odnosu na igrani, dokumentarni film nosi odgovornosti u smislu da se što vjernije prikaže priča, ili da isti nikoga ne uvrijedi?

GRABEŽ: Odgovornost je velika kada je u pitanju ratna tematika, bez obzira na to da li radite na igranom ili dokumentarnom filmu. U zemlji gdje se estradni patriotizam i autošovinizam ne razlikuju otprilike ni u čemu, gdje se uče tri istorije i gdje se rijetko kad druga strana analizira bez predrasuda, moja odgovornost je bila pokazati da patriotizam u svojoj suštini počiva na požrtvovanosti i humanosti, a ne na ispraznim parolama i mržnji.

NN: Imali ste priliku da svoje znanje o filmu prenesete i mlađim naraštajima kroz projekat "Zašto je kultura (meni) važna". Koliko je interesovanje mladih za ovu umjetnost i koliko su spremni da uče?

GRABEŽ: To je za mene bilo zanimljivo i prijatno iskustvo. Inteligentan čovjek je uvijek zainteresovan za znanje, a mladost u sebi nosi i dodatni motiv za dokazivanjem.

NN: Da li trenutno postoji neka nova osoba ili događaj koji Vam je interesantan za ekranizaciju kroz film? 

GRABEŽ: Trenutno radim na dva projekta kojima se iskreno radujem. Saradnik sam i režiser na veoma zanimljivom, animirano-dokumentarnom serijalu o Banjaluci u vrijeme Vrbaske banovine, pod nazivom "Ko lepi san", a drugi projekat je moj autorski i meni poseban - kratkometražni igrani film "Džepni anđeo".

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije