Bilo je to 3. juna 1968. godine kada je Endi Vorhol upucan dok je bio u svojoj kancelariji na Union Skveru u Njujorku. Valeri Solanas provalila je vrata s dva pištolja i promijenila život jednog od najuticajnijih umjetnika tokom preostalih 19 godina života koliko je živio.
Neuspjeli pokušaj atentata na ovu pop ikonu natjerao ga je da preispita mnoge stvari i počne da dokumentuje sve što je svakodnevno radio u dnevniku. Dnevnici su objavljeni 1989. godine i tek nakon više od trideset godina neko se usudio da ih prikaže na ekranu u obliku dokumentarca.
Endru Rosi, odgovoran za naslove kao što su "The Gospel According to André" ili "Page One: Inside the New York Times", prihvatio se posla koji će sljedbenici Endija Vorhola i umjetnosti, vjerujemo, smatrati odličnim. Rajan Marfi je producent, a rezultat je šest jednosatnih epizoda koje su dobile odobrenje kritičara.
"The Andy Warhol Diaries" djeluju kao portret osobe koja je promijenila pravila igre u svijetu umjetnosti i sama postala jedna od najvažnijih figura prošlog vijeka.
Iza njegovih okruglih naočara i plave perike krio se nemirni um koji je osnovao The Factory, mjesto susreta intelektualaca, umjetnika i boema iz Njujorka, i koji se etablirao kao jedan od najvećih eksponenata pop arta (onog suprotstavljanja elitističkoj kulturi, nastaloj 1950-ih).
Epizode ove dokumentarne mini-serije već se mogu odgledati na Netflixu i nude svjedočanstva nekih od ljudi koji su u jednom trenutku upoznali umjetnika, poput reditelja i slikara Džulijana Šnabela, zatim Roba Loua, Spajka Lija ili Džona Votersa, ali i savremenika svog rada na području umjetnosti.
Priča počinje nesrećnim djetinjstvom u Pitsburgu, nastavlja se umjetnikovim dolaskom u Njujork 1948. godine i prati put sve dok ne dođe do susreta sa slikarom Žan-Mišelom Baskijatom ili vrlo mladim Džedom Džonsonom.
Uprkos nebrojenim vezama s muškarcima u svojim krugovima, Vorhol se nikada nije u potpunosti pomirio sa svojom homoseksualnošću i doživljavao je kao nešto što treba skrivati. Ovaj novi pristup njegovoj ličnosti takođe služi kao freska Njujorka u njegovom najživljim godinama, '70-ih i '80-ih, zahvaljujući korišćenju nikad prije viđenih arhivskih slika umjetnika i njegove ogromne svite.
(B92)