Istaknuta glumica Vesna Čipčić talentom i glumačkim umijećem obilježila je kultne scenarije srpske i jugoslovenske kinematografije, a daske Beogradskog dramskog pozorišta (BDP) svojom igrom krasi još od 1979. godine.
Simpatije publike osvojila je brojnim ulogama, kako televizijskim, tako i pozorišnim, u matičnom pozorištu BDP-u odigrala je na desetine uloga, a trenutno glumi u predstavi "Tiho teče Misisipi" realizovanoj u režiji Ivice Buljana, a, kako kaže, ovaj projekat i sam rad na njemu je poseban novitet u njenoj karijeri.
O značaju i veličini ovog projekta, kako za pozorišnu umjetnost, tako i za glumicu lično, govori i činjenica da jedan lik u predstavi nosi upravo njeno ime. U intervjuu za "Nezavisne" Čipčićeva govori o radu na pozorišnim daskama, novim projektima, mladim glumcima i stanju današnje kinematografije.
NN: S obzirom na to da je predstava "Tiho teče Misisipi" rađena po romanu mlađeg književnika Vladimira Tabaševića te da znamo da ste često govorili poeziju na pjesničkim manifestacijama, koliko nade ulažete u novu književnost?
ČIPČIĆ: Imamo sjajne mlade darovite pisce, možda ne toliko dramske, koliko prozne. To je, čini mi se, trenutna situacija. Što se Vladimira Tabaševića tiče, mislim da je majstor i proze i poezije jer je to u njegovim romanima evidentno. Sjajna materija za predstavu.
NN: Kako je tekao sam proces stvaranja predstave "Tiho teče Misisipi" i koliko ste zadovoljni ekipom koja je radila na predstavi te njenom premijerom?
ČIPČIĆ: Sam proces rada na predstavi bio je posve nov za moje dosadašnje iskustvo, beskrajno zanimljiv i provokativan. Nije bilo klasičnih čitaćih proba, jer dramski tekst nije postojao. Igrali smo situacije i već na prvoj probi osvajali intuitivno prostor te je tako neko završio na podu, a neko na stolu. Nisam doživela do sada da sa prve probe, gde se gotovo upoznajemo, odem pregrejana i preznojena. Igram ovu predstavu gotovo sa omladincima - glumcima koji su više nego daroviti, ozbiljni glumci, sjajni. A premijera je bila zaista neopisivo zadovoljstvo. Traži se karta više pred svako igranje, a 20. juna predstavu igramo i na "Sterijinom pozorju".
NN: Imponuje li Vam činjenica da jedan lik u predstavi nosi upravo Vaše ime?
ČIPČIĆ: To je i za mene bilo veliko iznenađenje. Ivica i Vladimir su to zamutili. Lepo je što se i sama igram i šalim na svoj račun. Ništa lepše od toga.
NN: Koliko Vam znači saradnja sa rediteljem Ivicom Buljanom s obzirom na to da ste dugo željeli da sarađujete s njim?
ČIPČIĆ: Tek kada smo počeli saradnju posle mnogo godina prijateljstva, shvatila sam koliko je rad s njim beskrajno interesantan i zašto sam svaki put kada bih gledala njegovu predstavu poželela da skočim iz publike na scenu i viknem na sav glas: "Evo me". Glumac se u njegovoj režiji i samom procesu oseća savršeno opuštenim i slobodnim. Zahtevan jeste, a to meni prija jer sam i ja tada izrazito zahtevna prema samoj sebi.
NN: Kakva je sudbina kulture i kulturnih radnika u doba pandemije virusa korona?
ČIPČIĆ: Radili smo koliko su nam okolnosti dozvoljavale. Čini mi se da nikad više nisam bila zaposlena. (smijeh)
NN: Da li ste se u vremenu pandemije, kada nisu radila pozorišta, posvetili svojoj drugoj ljubavi - slikarstvu?
ČIPČIĆ: Nisam imala koncentraciju za slikanje i pisanje. Bila sam poprilično uznemirena. A to dvoje ne idu skupa.
NN: Ansambl Beogradskog dramskog pozorišta (BDP) je osvježen, posebno u posljednje vrijeme. Koliko znači ta promjena samom pozorištu i publici? Koliko je važno dati mladim ljudima priliku?
ČIPČIĆ: Mladi su nasušna potreba pozorišta. U BDP-u je izbor fantastičan. Doneli su svojim prisustvom u predstavama svež dah i novi glumački titraj. Sa Jugom Radivojevićem skupa učinili su pozorište živim, atraktivnim i modernim. Baš uživam.
NN: S obzirom na to da se u posljednje vrijeme u Srbiji snima mnogo serija, šta mislite o njima i kakav je sam pristup poslu u odnosu na neka prošla vremena kada se snimao, na primjer, "Vruć vetar"?
ČIPČIĆ: Bojim se da zarad kvantiteta gubimo kvalitet. Divno je što ima posla, ali mi se čini da nam fale pre svega dobri scenariji. A ta brzina kojom se radi užasava. Ni blizu lepim mirnim vremenima kada sam ja počinjala... Satraće nas ovo rđavo shvatanje kapitalizma.
NN: Možda je nezahvalno pitati u ovoj situaciji o planovima za buduće dane, ali čemu se nadate? Kakva su Vaša očekivanja?
ČIPČIĆ: Počinjem u svom pozorištu komad "U raljama života" u režiji Andreja Nosova i dramatizaciji Biljane Srbljanović. Potom, nastavljam rad sa Ersanom Montagom na predstavi "Dnevna soba", koja treba premijeru da doživi na sledećem "Bitefu".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.