Zlatan Vidović je jedan od najpoznatijih banjalučkih glumaca i nosilac brojnih glavnih uloga i priznanja, a imao je priliku da igra u mnoštvu velikih projekata kako u pozorištu, tako i na filmu.
Za posljednje dvije godine može se reći da su njegovih pet minuta, s obzirom na to da je odlično iznio uloge u brojnim zahtjevnim pozorišnim predstavama kao što su "Zločin i kazna", "Derviš i smrt", "Usamljeni Zapad", koje su uvrštene u stalni dio repertoara Narodnog pozorišta RS.
Njegovo glumačko umijeće je prepoznato i na filmskom platnu, pa će publika imati priliku ove godine vidjeti Vidovića i u glavnoj muškoj ulozi u filmu "Dara iz Jasenovca", čija je premijera planirana za april, a da njegov talenat ne poznaje granice, pokazao je angažmanom u filmu slavnog holivudskog reditelja Terensa Malika. U intervjuu za "Nezavisne" govori o saradnji sa američkim rediteljem, važnosti pozorišta i potrebi za ekranizacijom priče i filma "Dara iz Jasenovca".
NN: Saradnja sa Terensom Malikom je prilika koja se našim glumcima ne pruža svaki dan. Kako je došlo do saradnje sa američkim rediteljem?
VIDOVIĆ: Do saradnje je došlo putem kastinga koji je rađen već nekoliko godina kod nas, pa sam i ja išao u više navrata. Na kasting sam dospio zahvaljujući svojoj agentici iz Sarajeva Anili Gajević, a bio sam dva puta u Banjaluci i jednom u Sarajevu na kastingu. Kastinzi Terensa Malika su specifični po tome što na njima nema teksta, tačnije kasting direktor zadaje specifične situacije, a glumac treba da prikaže datu emociju bez teksta. Takođe, specifično je i to što Terens Malik inače prvo uradi kasting, pa tek onda na osnovu odabira glumaca piše uloge za njih. Nakon mnoštva širih i užih izbora, ipak sam dobio ulogu, što je za mene bilo nevjerovatno.
NN: Možete li nam reći nešto više o samom snimanju, koliko je trajalo i kako ste se osjećali tokom istog?
VIDOVIĆ: Film se zove "The Way of the Wind", a samo snimanje je bilo jako zanimljivo i odvijalo se na Malti i u Rimu. Film govori o posljednjim danima života Isusa Hrista, a ja sam glumio centuriona koji hapsi Svetog Petra i koji ga pribija na krst, a onda tu doživljava jednu vrstu katarze, tačnije shvata jačinu vjere i to ga negdje poljulja kao čovjeka. U suštini, jedna jako zanimljiva i, po mom mišljenju, bitna uloga. Zahvalan sam što sam dobio priliku da radim sa jednim velikim rediteljem kod kojeg su igrali svi holivudski glumci i koji je jedan od posljednjih velikih umjetnika Holivuda. Njegovi filmovi svakako su drugačiji, nisu u svojoj namjeri komercijalni i nose jednu snažnu poruku kojom žele da pokažu, promijene i urade nešto bolje. Bilo je veliko zadovoljstvo igrati u filmu sa dva oskarovca, Benom Kingslijem i Markom Rajlansom, dakle zaista šarolik kasting. Imao sam preveliku obavezu, prvenstveno prema sebi da uradim svoju ulogu kako treba, pa i nisam imao vremena da razmišljam o tome koliko je to u stvari zahtjevan projekat. Tek kada sam poslije krenuo da čitam o pripremi i filmu uopšteno, shvatio sam koliko je to velika stvar, sreća i blagoslov za mene kao glumca.
NN: Koliko Vam lično imponuje i znači to što ste dobili priliku da radite sa jednim svjetskim rediteljem? Kako će to uticati na Vašu buduću karijeru?
VIDOVIĆ: Kao student i mlad glumac uvijek sanjaš o ovakvim prilikama. Sjećam se, još na fakultetu nam je profesor puštao neke filmove Terensa Malika i ja sam uvijek bio zadivljen njegovim radom. Kada dobiješ ulogu kod jednog takvog reditelja koji je višestruko nominovan za 'Oscara' i koji je pravio kultne filmove, zaista čovjek ne može da shvati da se to dogodilo, a u stvari to je samo potvrda tvoje upornosti i istrajnosti u ovom poslu i želje da što bolje predstaviš sebe. Naravno, to čovjeku imponuje, ali prije svega podstiče te da nastaviš sa radom. Ne mogu da kažem kako će ovo uticati na moju buduću karijeru, ali najvažnije mi je da sam sam sebi uspio dokazati neke stvari. Svakako je veoma značajno za ovaj posao.
NN: Da li Vam je nešto posebno ostalo u pamćenju sa snimanja? Da li ste dobili neki savjet koji Vam posebno znači?
VIDOVIĆ: Malik ima totalno drugačiji pristup od svih reditelja s kojima sam radio na filmu dosad. On je konstantno prisutan, on rukovodi svim i u toku scene daje glumcu indikacije kako da mijenja pristup svom liku, emociju, radnju, govor. To je bilo zanimljivo jer je bukvalno išao iza mene dok sam glumio i govorio kako je najbolje da uradim nešto. Stvarali smo u hodu, nije ništa unaprijed dogovoreno, ne drži se strogo teksta i scenarija, voli da improvizuje, da otvara nove uglove u kameri, kamera dosta radi iz ruke i to je nešto što mi je posebno ostalo u pamćenju. Takođe, jako je smiren i pristupačan, voljan da sasluša i bilo je lako raditi sa njim. Prvi dan kada sam došao, odmah je znao ko sam i odakle sam i čitava ta atmosfera sa mnoštvo statista, životinja, sam Rim, ostavili su poseban utisak na mene.
NN: Koliko se sam tok snimanja razlikuje od snimanja kod nas?
VIDOVIĆ: U suštini, to je poprilično isto. Samo je pristup reditelja drugačiji u poređenju sa drugim rediteljima s kojima sam radio. I naravno, produkcijski uslovi su mnogo bolji. To je jedino što bih izdvojio.
NN: Igrate glavnu mušku ulogu u filmu "Dara iz Jasenovca". Koliko je u stvari važno da jedna takva priča bude ekranizovana?
VIDOVIĆ: Neprocjenjivo je važno. Konačno nakon 75 godina od tog stravičnog i monstruoznog dijela prošlosti i stradanja naroda sa ovog prostora ta priča će biti ekranizovana. Velika je stvar što će taj film biti prikazivan i u američkim bioskopima i što će ga vidjeti više ljudi, jer ljudi zaista nisu upoznati da je to čak i postojalo, a kamoli o razmjerama tog logora smrti. Bivša NDH je jedina imala logore za djecu i ljudi na Zapadu to nisu ni znali, tako da mislim da je ovaj film iz više razloga jako potreban i neophodan. Drago mi je što sam učestvovao u takvom projektu i zahvalan sam Predragu Gagi Antonijeviću i Nataši Drakulić na ukazanoj prilici.
NN: "Dara iz Jasenovca" je srpski kandidat za "Oscara", a u konkurenciji je i za nagradu "Zlatni globus", čime će ova priča dobiti svjetske razmjere. Koliko je to važno za glumce, našu istoriju i samu ovu priču?
VIDOVIĆ: Važno je za sve. Važno je za narode na ovim prostorima, za nas kao glumce i cijelu ekipu koji smo učestvovali, ali i za cijeli svijet. Važno je pokazati da nije uvijek sve bilo tako crno ili bijelo i mislim da je ta priča zaista jedna velika mrlja na istoriji ljudi koji su vladali tim narodom u to vrijeme. Kolektivna krivica ne postoji, postoji samo krivica tih ljudi koji su bili na položaju i koji su izdavali takva monstruozna naređenja i ljudi koji su to izvršavali. Što se tiče nominacija, mislim da je to još jedan veliki plus jer će ga pogledati što više ljudi. Čak je planirano da se taj film pušta i na svim američkim univerzitetima da bi se vidjela ta istorijska mrlja.
NN: Da li je predstava "Derviš i smrt" zapravo spasila pozorište u godini kada su bila brojna ograničenja po broju igranja i publike?
VIDOVIĆ: Velika je stvar što smo uspjeli da izađemo sa premijerom. Priprema je počela prije pandemije, pa smo morali da prekinemo rad na određeno vrijeme i tako još nekoliko puta. Važno je što smo pokazali da će pozorište uvijek opstati uprkos svim nedaćama. Opstalo je u vremenu kuge, ratova i ostalih pošasti, tako će opstati i u ovoj pandemiji za koju se nadam da je na izmaku. Eto, "Derviš i smrt" je poruka da lijepe stvari uvijek isplivaju na površinu. Takođe, imali smo i premijeru predstave "Zlatno doba", što je pokazalo da je Narodno pozorište RS našlo snagu i hrabrost da i u ovo vrijeme izađe sa dvije premijere. To je velika stvar.
NN: Možete li da uporedite likove Ahmeda iz predstave "Derviš i smrt" i Raskoljnikova iz "Zločina i kazne" koje ste tumačili? Da li oni imaju nešto zajedničko?
VIDOVIĆ: Obojica su veliki mislioci i obojica imaju velike moralne dileme. Obojica su imali velika nervna rastrojstva da bi došli do neke katarze i uvijek su u potrazi za nečim boljim, a u suštini, okolnosti koje formiraju te likove su sasvim drugačije. Raskoljnikov je to radio iz nekih ličnih pobuda, a Ahmed je sve činio da bi spasio brata.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.