Film "Clayface" ostvario je zapažen početak bioskopskog prikazivanja, a reditelj Džejms Votkins otkrio je da su iza njegove mračne priče stajali zahtjevni praktični efekti, povreda glavnog glumca i lična tragedija tokom postprodukcije.
Prema podacima iz dostavljenog teksta, ostvarenje studija DC zaradilo je 46,5 miliona dolara širom svijeta tokom prvog vikenda, uz produkcijski budžet od 44 miliona. Taj rezultat premašio je troškove same produkcije, ali ne predstavlja potvrdu ukupne profitabilnosti, jer ne obuhvata sve troškove i raspodjelu bioskopskih prihoda.
Film je na Rotten Tomatoesu imao 75 odsto pozitivnih kritičarskih recenzija i 94 odsto pozitivnih ocjena provjerenih gledalaca. Dobio je i ocjenu A- prema sistemu CinemaScore, što se u tekstu izdvaja kao rijedak rezultat za horor.
U razgovoru za The Hollywood Reporter, Votkins je objasnio kako je priču o Betmenovom protivniku oblikovao kao tragediju o gubitku identiteta, tijelu koje iznevjeri čovjeka i osveti koja prelazi granicu.
Upozorenje: Tekst otkriva važne događaje i završnicu filma "Clayface".
Zašto je Votkins želio da snimi tragediju, a ne klasičan superherojski film?
Presudna za njegov dolazak na projekat bila je formulacija originalnog scenariste Majka Flanagana, koji je scenario opisao kao "tragediju u tri čina".
Votkins je upravo na toj ideji zasnovao predstavljanje filma čelnicima DC studija Džejmsu Ganu i Piteru Safranu. Njegov pristup tjelesnom hororu bio je dovoljno neprijatan da se, prema tekstu, čak i Gan trzao na pojedine zamisli.
U središtu priče je Met Hejgen, glumac koji je upravo dobio nominaciju za Oskara, ali mu mafijaš unakazi lice i praktično uništi karijeru u trenutku njenog uspona.
Votkins je želio da publika navija za njega, iako zna da se njegova priča kreće prema tragediji.
"Predstavio sam verziju filma koju su svi prihvatili i podržavali su me do kraja u pokušaju da je ostvarim. Ako vam se film ne sviđa, ne možete kriviti njih. Odgovornost je moja jer sam imao svu podršku", rekao je.
Takav pristup nadovezuje se na njegov raniji rad, posebno izrazito mračni "Eden Lake" iz 2008. godine. Taj film uticao je i na završnicu originalnog ostvarenja "Speak No Evil", koje je Votkins kasnije preradio za američku publiku.
Kako je porodična tragedija obilježila postprodukciju?
Usred završnog rada na filmu Votkins je saznao da mu je otac, doktor Džordž Votkins, iznenada preminuo.
Gan i Safran omogućili su mu da se povuče i posveti porodici. Film je na kraju posvećen njegovom ocu.
"Bili smo usred posla kada je moj otac veoma iznenada preminuo. Kao što možete zamisliti, bilo je teško. Džejms i Piter su mi se javili, dali mi vremena i bili veoma ljubazni u trenutku kada je trebalo završiti film. To nikada neću zaboraviti", rekao je reditelj.
Njihovo razumijevanje uporedio je s podrškom koju su pružili producentu filma Metu Rivsu tokom njegove privatne porodične krize za vrijeme rada na "The Batman: Part II".
Zašto je glavni glumac skrivao ozbiljnu povredu?
Tom Ris Haris, koji igra Hejgena, tokom snimanja je prikrivao pokidan prednji ukršteni ligament koljena, strahujući da bi povreda mogla ugroziti ulogu važnu za njegovu karijeru.
Votkins i ekipa saznali su za problem prilikom pripreme scene u kojoj Meta, nakon bijega s filmske premijere, udara automobil.
Scena je podrazumijevala kombinovanje glumčevog nastupa i rada kaskadera. Haris je tada upozorio da bi udarac u nogu pod određenim uglom bio posebno rizičan.
"I dalje je izveo skok i pad, ali je otvoreno rekao u čemu je problem. Odgovorili smo: 'Naravno da ne želimo da ti napravimo povredu koja će te pratiti cijelog života.' Zato smo morali malo da prilagodimo izvođenje vratolomije", objasnio je Votkins.
Naglasio je da saznanje o povredi ne bi promijenilo njegov izbor glumca.
"Nije dobio ulogu fudbalera Premijer lige ili NFL-a. On glumi. Tom je bio apsolutno pravi glumac za tu ulogu."
Reditelj prepoznaje i paralelu između priče o glumcu kojem fizičko oštećenje ugrožava karijeru i izvođača koji krije povredu kako ne bi izgubio važan angažman.
Kako eksperimentalno liječenje pretvara Hejgena u čudovište?
Hejgen pomoć traži od doktorke Kejtlin Kor, koju igra Naomi Aki. Ona primjenjuje eksperimentalni postupak s nanoćelijama zasnovanim na vještačkoj inteligenciji, namijenjenim obnovi oštećenog tkiva.
Rezultati su u početku zadivljujući, ali se neželjene posljedice pojavljuju kada Hejgena preplave negativne misli i emocije.
Na filmskoj premijeri, gdje dolazi da bi likovao pred nekadašnjim agentom i saradnicima, njegovo novo lice počinje da se topi.
Vraća se u laboratoriju i uzima preveliku dozu tretmana, čime ubrzava pretvaranje u nestabilno biće sposobno da mijenja oblik.
Votkins u toj priči vidi spoj straha od gubitka kontrole nad sopstvenim tijelom i neizvjesnosti koju donosi primjena novih tehnologija u medicini.
"Svaki horor, da bi bio zanimljiv, trebalo bi da dotakne strahove koje svi imamo. Bilo da je društveni ili tehnološki, želite da se ljudima uvučete pod kožu. U ovom slučaju to radimo doslovno", rekao je.
Zašto je scena u noćnom klubu bila najveći izazov?
Jedna od ključnih sekvenci prati Hejgenov dolazak u klub mafijaškog šefa Markosa Saboa, odgovornog za unakažavanje njegovog lica.
Votkins je tu scenu dodatno razvio tokom kasnijih izmjena scenarija, na kojima je radio s Hoseinom Aminijem, scenaristom filma "Drive" i saradnikom sa serije "McMafia".
Želio je da put do mafijaša podsjeća na osvajanje zamka u filmovima o Robinu Hudu ili u ostvarenju "El Cid".
Istovremeno, publika je trebalo da osjeti zadovoljstvo zbog osvete prije nego što priča promijeni pravac.
"Želio sam da pokažem kako Met otkriva i doživljava mračnu radost koju mu donose njegove moći. Do tog trenutka prošao je veoma težak put i želio sam publici dati dozvolu da uživa u osveti."
Brojne promjene izgleda pokušali su ostvariti neposredno pred kamerom. Prelazak jednog lika iza stuba i pojavljivanje drugog s druge strane zahtijevali su precizno planiranje.
Votkins je razrađivao kadrove tokom pauza za ručak i vikendom.
"Ponosan sam na tu sekvencu, ali vjerovatno je najzahtjevnija koju sam ikada snimio", rekao je.
Kada Hejgenova osveta prelazi granicu?
Nakon obračuna s mafijašima, Hejgen ubija detektiva Džona Borelija, vjerenika doktorke Kejtlin, kojeg tumači Maks Mingela.
Taj postupak posebno je težak jer je Boreli prethodno pokušavao da mu pomogne kroz zakon.
Detektiv se i sam našao u zamci: hapšenje Hejgena moglo bi razotkriti Kejtlininu odgovornost za primjenu neprovjerenog tretmana.
Hejgen, međutim, više ne razmišlja prvenstveno o pravnim posljedicama. Nanočestice pojačavaju njegove nagone, a on razvija opsesivnu vezanost za doktorku koja ga je liječila.
"Nanočestice preuzimaju kontrolu nad njim i ti iskonski nagoni izbijaju na površinu. Iz njegove perspektive to se može objasniti. Ne znači da nam se mora svidjeti, ali djeluje iz neke kombinacije samoodbrane, ljubavi i čudne opsesije. U tom trenutku već je izgubljen", objasnio je Votkins.
Šta završnica govori o njegovim moćima?
Završna fantazija s Kejtlin otvara mogućnost da Hejgen više nije ograničen na preuzimanje jednog tuđeg izgleda.
Votkins potvrđuje da je nakon trenutka u kojem njegovi ostaci odlaze u odvod došlo do određene promjene i rasta.
Pozivajući se na stripove, u kojima Klejfejs može biti ogroman, objašnjava da bi sada mogao imati dovoljno mase da od dijela sebe oblikuje još jednu osobu.
Reditelj ostavlja prostor za različita tumačenja i kada je riječ o glasovima koje Hejgen preuzima. Njegova sposobnost mijenjanja oblika prepliće se s glumačkim talentom za imitaciju.
Koji detalji povezuju film s Džokerom i drugim klasicima?
U filmu se pojavljuju dva prepoznatljiva predmeta povezana s "Betmenom" Tima Bertona iz 1989. godine.
Stočić u Hejgenovom penthausu jeste Džokerov stočić iz tog filma. Stolica na kojoj Hejgen dobija konsultacije za plastičnu operaciju ista je ona, nalik berberskoj, na kojoj je sjedio Džek Nejpir tokom neuspjelog zahvata.
Votkins nije želio da nasilno ubacuje Betmena ili druge junake, smatrajući da je ovo prvenstveno Hejgenova priča.
Scena za stolom u noćnom klubu odaje počast filmu "Carlito's Way" Brajana de Palme, dok replika "Slomio si mi srce" i pojedini kadrovi podsjećaju na odnos Majkla i Freda u "Kumu II".
Film je sniman u Liverpulu, gdje nastaju i Rivsovi filmovi o Betmenu, ali je ekipa nastojala da izbjegne ponavljanje istih zgrada i vizuelnih rješenja.
Kako je Aron Pol završio u kratkoj ulozi?
Aron Pol pojavljuje se kao Hejgenov otac, Džimi "Jedno Jaje", u veoma kratkom nastupu.
Votkins ga je predložio tokom razgovora o podjeli uloga, a okolnosti su išle naruku ekipi jer se glumac tada nalazio između Pariza i Londona.
"Bio je pravi džentlmen. Volio bih ponovo da radim s Aronom", rekao je.
Prema naknadnoj napomeni u izvornom intervjuu, Pol je snimio više scena iz prošlosti lika, ali su one izostavljene iz završne verzije.
Koliko su praktični efekti otežavali snimanje?
Prostetička šminka i tjelesne transformacije zahtijevale su pažljivo upravljanje vremenom.
Ponovna priprema efekata između pokušaja obično je trajala oko pola sata, iako je prvobitno često procjenjivana na 45 minuta.
Ograničenja nisu bila samo finansijska: kontaktna sočiva i prostetika s vremenom su isušivali glumčeve oči i kožu.
Votkins posebno pamti scenu u avionskom toaletu, snimanu na pokretnoj platformi, dok je Haris bio pod punom prostetičkom šminkom. Prizor u kojem lik zariva makaze u oči izazvao je glasne reakcije i među članovima ekipe.
Da li je nastavak već u planu?
Votkins kaže da zasad nije razrađivao ideje za nastavak.
Toliko je bio posvećen završavanju ovog filma da još nema jasan odgovor ni na pitanje šta će sljedeće raditi.
Govoreći o završnoj montaži, istakao je važnost probnih projekcija, koje je s dugogodišnjim montažerom Džonom Harisom koristio za provjeru ritma, jasnoće i povezanosti publike s likom.
Za njega scenario nije nepromjenjiv dokument: razvija se tokom priprema, snimanja i montaže. Izmjene Flanaganovog teksta zato opisuje kao prirodan proces, uz očuvanje osnovne priče koja ga je prvobitno privukla.