BANJALUKA - Tu sam da polažem vijence/ i palim svijeće/ velikim piscima u čast/ da ističem njihove/ zasluge za naš narod na/ koktelima/ i siječem vrpce/ u spomen im sobama./ Slava onima koji su/ umrli gladni i ludi,/ jer meni trebaju/ honorari sa/ manifestacija/ nazvanih/ po njihovim/ imenima,/ kao što je/ njima trebala/ sloboda,/ pravda,/ istina/ i otadžbina.
Ovo su stihovi iz pjesme "Prioriteti pisaca u različitim vremenima", koju sam objavio u knjizi poezije "Razglednice iz Trećeg svijeta" prošle godine u izdanju "Glasa Srpske".
Kada sam ove stihove pisao, dajući aluziju na ono za šta se Petar Kočić svojevremeno zalagao, a što je u totalnoj suprotnosti sa onim za šta se velika većina nas zalaže danas, jasno, nisam vidio sebe kao nekog ko pali svijeće, polaže vijence i uzima honorare. Međutim, istine radi moram da kažem, prošle godine zapalio sam svijeću i položio vijenac na grob Branka Radičevića na 50. "Brankovom kolu", a ove godine i zaradio honorar na otvaranju 57. "Kočićevog zbora", gdje sam rekao pjesmu "Ovaj svijet je propalo mjesto", koja završava stihovima o iznevjerenim idealima i čuvanju vlastitog dupeta.
Da li sam ja zaista iznevjerio svoje ideale iz mlađih dana i da li sam opisao kasnijeg sebe u sopstvenim stihovima, to za ovu priču nije bitno.
Bitno je da kažemo nekoliko riječi o tome da li smo kao društvo iznevjerili Petra Kočića. Ove godine "Kočićev zbor" ima novi koncept i u tri dana, po zamisli ljudi iz Gradske uprave grada Banjaluka, organizatora događaja, biće održan u duhu istine, pravde i otadžbine. Uprkos uvodnoj pjesmi, bila mi je čast nastupiti u danu istine i prvi put na otvaranju "Kočićevog zbora", na kojem sam u godinama iza nas učestvovao u različitim programima. Kruna književnog dijela manifestacije jeste svečana akademija koja je ove godine iz Banskog dvora i Narodnog pozorišta Republike Srpske, gdje se održavala u godinama iza nas, izmještena u Stričiće.
Iako vlada skepticizam oko toga zašto će baš tamo biti održana svečana akademija, o tome ne možemo ništa da kažemo dok svečanu akademiju ne pogledamo.
Vratimo se na otvaranje 57. "Kočićevog zbora" koje je održano u petak ujutru u parku nazvanom Kočićevim imenom. Bio je to dobro osmišljen, za oko i uho lijep program. Vijence na Kočićev spomenik položili su Natalija Trivić, ministarka prosvjete i kulture Republike Srpske, Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, i Predrag Bjelošević, predsjednik Udruženja književnika Republike Srpske.
Trivićeva i Stanivuković održali su i prikladne govore, još jednom pozivajući na Kočićev put istine, slobode i otadžbine. Međutim, Kočićev put trnovit je i težak, malo ko može i hoće njime da hodi. O tom putu ponešto su u svojim pjesmama rekli Ranko Pavlović i Stevka Kozić Preradović, koji su uz mene nastupili na otvaranju. Red je da njihova imena pomenem u ovom izvještaju, ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što su oni književnici, a Petar Kočić je, opšte je poznato, bio književnik. U desetinama tekstova Gradske uprave koji su najavljivali ovogodišnji "Kočićev zbor" rečeno je da će na otvaranju, ali i isti dan na tvrđavi Kastel, nastupiti domaći književnici i Branko Đurić Đuro sa svojom "Đurologijom". Vjerovatno će mnogi pomisliti da ovo pišem zbog sujete, ali nije tako. Đurinu glumačku karijeru izuzetno cijenim još od vremena "Top liste nadrealista", nemam sujetu niti ljubomoru bilo kakve vrstu prema njemu i njegovom stotinak puta većem honoraru od mog. Međutim, kada novinari domaće životinje pomenu u medijima, onda pomenu i koje su to životinje: psi, mačke, konji, ovce, koze, kokoške itd.
Domaći književnici, međutim, uoči ovogodišnjeg "Kočićevog zbora" u svim medijima koji su preuzimali tekstove sa sajta Gradske uprave, najavljeni su bez imena i prezimena. Njihova imena i prezimena nisu pomenuta ni u tekstu Gradske uprave koji je izvještavao o tome kako je "Kočićev zbor" upravo svečano otvoren.
Tu su navedene izjave političkih funkcionera, a o programu ni riječ. Najezda takvih tekstova svjedoči samo o jednom - da je umjetnost svedena na zabavu, a manifestacije koje se održavaju u čast velikih književnih imena iz prošlosti na samopromociju političkih lidera. Tako nešto ne možemo da prećutimo pogotovo jer je ovaj put riječ o manifestaciji nazvanoj po Kočićevom imenu. A početak manifestacije je, naravno, kasnio jer su politički lideri davali izjave novinarima od 10 časova do 10.20, iako je manifestacija trebalo da počne u 10. I dok su kolege novinari gradonačelniku Banjaluke postavljali pitanja o incidentu u Bokserskom klubu Slavija, kolege "domaći" književnici koji su bili u publici, a kojima je rečeno da učestvuju na večeri satire kasnije na Kastelu, iako njigova imena nisu najavljena nikom i nigdje, polako su se udaljavali sa mjesta događaja. Neki od njih su u godinama i nemaju strpljenja za ovakvu vrstu neprofesionalizma. Ipak, program je protekao u najboljem redu, a ruku na srce, bilo je i onih koji su slušali.
Karolina Mihajlović i "Paladio kvartet" izveli su kompoziciju "Gde si, dušo, gde si, rano", a njihovim nastupom i završen je program svečanog otvaranja.
Miladin Berić u ime žirija Udruženja književnika Republike Srpske pročitao je obrazloženje žirija za nagradu "Zmijanjče", a ovogodišnjoj dobitnici Mariji Trubić, učenici osmog razreda Osnovne škole "Petar Kočić" iz Sitnice u opštini Ribnik, nagradu je uručio Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke.
Trubićeva je potom pročitala pjesmu "Ideš li, rode", koja direktno upućuje na Kočićev lik Relje Kneževića iz njegove pripovijetke "Kroz mećavu". A da rod ipak ide, dokazala su djeca iz Kulturno-umjetničkog društva "Pelagić", koja su folklornom koreografijom i tradicionalnom pjesmom u narodnim nošnjama izmamila osmijehe i dobila ubjedljivo najveće ovacije u publici. Zbog njih bi istinom, slobodom i otadžbinom trebalo da se bavimo na jedan dostojanstven, kočićevski način, a ne da te tri riječi koristimo kao parole ne razmišljajući ni o njihovim značenjima. Poručujem to ponizni ja, domaći književnik, koji je nastupio u danu istine 57. "Kočićevog zbora".