Ne osjećam više isti fanatizam prema pisanju kakav sam osjećao ranije, ovim je riječima Filip Rot, jedan od najnagrađivanijih američkih autora druge polovine 20. vijeka i trenutno najjača američka književna uzdanica za Nobelovu nagradu, najavio povlačenje iz književnosti.
Ovaj plodonosni pisac svoje penzionisanje je najavio nedavno rekavši da je roman "Nemeza", objavljen 2010. godine, njegova posljednja knjiga.
"Da vam iskreno kažem, gotov sam", kazao je Rot i napomenuo da već treću godinu nije ništa napisao jer je, napunivši 79 godina, shvatio da nema više previše vremena, pa će svoju energiju usmjeriti na ponovno čitanje najdražih knjiga, kao i vlastitih romana.
"Želio sam vidjeti jesam li pisanjem samo bez veze potrošio vrijeme. Zaključio sam da sam bio prilično uspješan. Na kraju života bokser Džo Luis izjavio je da je na najbolji mogući način iskoristio ono s čime je raspolagao. Upravo to isto bih mogao reći o svojoj ostavštini. Napravio sam najbolje što sam mogao s onim što sam imao", kazao je Rot.
Život je posvetio pisanju, na uštrb gotovo svega drugog, ali, kako je rekao, sada je dosta. Rot je sin američkih Jevreja iz Nju Džerzija, a svoj literarni debi imao je 1959. godine sa zbirkom priča "Zbogom, Kolumbo". Međunarodnu slavu mu je donio roman "Portnojeva boljka" iz 1969. Jedan od najvećih živih američkih romanopisaca, Rot je stvarao izrazito autobiografski, brišući granice između stvarnosti i fikcije.
Njegovi romani su provokativna istraživanja jevrejskog i američkog identiteta. Dobitnik je brojnih nagrada, dva puta bio je laureat jedne od najvećih američkih književnih nagrada "National Book Award", ali je i dobitnik nagrade Udruženja američkih kritičara "National Book Critics Circle award". Dobitnik je i tri nagrade zadužbine "PEN/Faulkner". "Pulicera" za "Američku pastoralu" dobio je 1997. godine, a 2011. nagradu "Man Booker". Njegovo djelo "Ljudska mrlja" u Velikoj Britaniji je nagrađeno priznanjem "WH Smith Literary Award" za najbolju knjigu, a 2012. mu je u Španiji dodijeljena nagrada Fondacije "Principe de Asturias" za ogroman doprinos američkoj književnosti.
"U posljednje vrijeme pokušavam da uvjerim online enciklopediju Wikipedia da mi dozvoli ispravak netačnog navoda o tome šta je inspirisalo roman 'Ljudska mrlja'. U septembru sam uputio otvoreno pismo objavljeno u časopisu 'Njujorker', nakon što je odbila da me prihvati kao vjerodostojan izvor. Moje djelo opisano je kao navodno inspirisano životom pisca Anatola Brojarda. Ta tvrdnja ni najmanje nije potkrijepljena činjenicama. 'Ljudska mrlja' je inspirisana jednim nesrećnim događajem iz života mog pokojnog prijatelja Melvina Tamina, koji je tridesetak godina bio profesor sociologije na Prinstonu", objasnio je Rot.
Po njegovim riječima, Melova karijera, koja je trajala više od 40 godina, preko noći je umrljana zato što je ponizio dvoje afroameričkih studenata koje nikad nije vidio, nazvavši ih "spooks".
"Koliko ja znam, nijedan sličan događaj nije ukaljao Brojardovu dugogodišnju uspješnu karijeru u najvišim ešalonima svjetskog književnog novinarstva. Ovaj događaj je inicijalni incident 'Ljudske mrlje'. On je jezgro knjige. Bez njega ne bi bilo tog romana. Bez njega ne bi bilo Kolmana Silka", objasnio je Rot.
Romani - obilježja
"Ljudska mrlja"
"Udala sam se za komunistu"
"Zbogom, Kolumbo"
"Životinja na izdisaju"
"Baština"
"Operacija Sajlok"
"Sabatsko pozorište"
"Američka pastorala"