BANJALUKA - Često se čujem sa Goranom Gavrićem Grgom. On živi u Slijemi, na atraktivnom dijelu Malte i radi kao… Čekajte, vi ne znate ko je Goran Gavrić Grga?
Ne potcjenjujem ničiju inteligenciju, ali ako ste zbog konstrukcije "atraktivnom dijelu" pomislili da je jedan od likova iz "Velikog brata", "Farme", "Parova", prevarili ste se.
Nije nikad učestvovao u sličnom programu. Nije nikad pripadao šarenom svijetu džet seta. Nije nikad bio član bilo koje političke partije niti je kad radio bilo šta atraktivno.
Goran Gavrić Grga, da završim misao, na ostrvu radi kao bauštelac. To je trenutno po zanimanju, po profesiji je inženjer poljoprivrede, po komšijskim pričama bivši kafanac i boem po uzoru na one iz čitanke, a po rođenju - pjesnik. Da, Goran Gavrić Grga je i te kakav pjesnik. On piše ono što je na sopstvenoj koži osjetio i kada govori stihove - govori ih bez ikakve papirčine ispred sebe. Govori ih naizust i s glumačkom dikcijom. To je čuo i ugledni književnik i po mišljenju mnogih najbolji poznavalac srpske književne scene, a zasigurno najbolji poznavalac srpske savremene poezije - Nenad Grujičić.
KNJIGA "TUNEL": Prije nešto više od dvije godine rukopis pod nazivom "Tunel" dospio je u ruke Nenada Grujičića, ujedno i direktora "Brankovog kola". Nakon što je ovaj spoznao njegovu vrijednost, Gavrić je dobio otprilike ovakav mejl: "Objaviću ti knjigu, ali pazi, trebao bi da promijeniš naslov, jer argentinski pisac Ernesto Sabato ima roman koji se takođe zove 'Tunel'."
Grga je smatrao da ta dva "tunela" neće smetati jedan drugom, te je knjiga zadržala ime. "Tunel" Gorana Gavrića Grge tako je postao zbirka koja sadrži svega 29 pjesama. Jedna od njih odmah po objavljivanju našla se u panorami poezije "Da dopletem venac započeti" Nenada Grujičića. Ove godine Grujičić je objavio i antologiju srpske izbjegličke poezije "Prognani Orfeji", gdje se takođe našla jedna pjesma iz zbirke "Tunel". Kvalitet tih pjesama i geografija autora (Goran Gavrić rođen je u Bihaću, a još je prijavljen u Banjaluci), učinili su da se one nađu i u panorami krajiške poezije Mirka Vukovića "Kako je palacao jezik", koja ovih dana izlazi iz štampe. O "Tunelu" su pozitivno pisali i u časopisu "Bokatin dijak", a Goran Gavrić je za ovu zbirku dobio nagradu "Stražilovo" 2013. godine. Knjiga je predstavljena u Sremskim Karlovcima, Novom Sadu, Beogradu i Banjaluci. Svugdje je dočekana ovacijama i podrškom čitalačke publike, međutim njenog autora, nezaposlenog inženjera poljoprivrede, sve više su proganjali stihovi iz pjesme "Riječi", koje je posvetio djevojci Mileni.
"Znamenosti blistave gradim. Dižem ti dvore zlaćane od slova, da te paze i krase, svak' da ti se klanja, divi. Na to mi uzvraćaš - gaćane moj, od toga se ne živi, od toga se ne živi!", kažu stihovi pomenute pjesme. Zista kako se od poezije "ne živi", njen autor spakovao je kofere i ove godine početkom maja s djevojkom otišao na Maltu.
POSAO POD ZEMLJOM: Ono što ovdje nije mogao nikako, tamo je ostvario za nekoliko dana. Našao je posao. Međutim, otišavši tamo na slijepo s pasošem BiH, imao je samo dva izbora - ugostiteljstvo ili građevina. Ugostiteljstvo nije dolazilo u obzir jer, kako kaže, uvijek je bio sa druge strane šanka. Izbor je bio sužen te su mu na prvom razgovoru u Građevinskom preduzeću "Borg", jednom od tri najveća u zemlji, rekli da već sutradan može da dođe na posao. Kad je došao, rasporedili su ga, ni manje ni više, nego u tunel.
"Bila su to nepuna tri mjeseca teškog fizičkog rada, svakodnevna borba sa znojem i bolom, nekoliko metara ispod nivoa mora, u samom srcu stijena. Radio sam sa crncima iz Afrike i nekoliko naših ljudi, i gotovo uvijek smo ostajali minimum 12 sati pod zemljom", priča Grga, s kojim su se na čudan način poigrale sopstvene pjesničke metafore.
On je tunel u knjizi vidio kao "mrak mračniji od noći" u koji smo kao društvo zapali, dok se u malteškom tunelu borio s fizičkim umorom i psihičkim krizama. Međutim, borac kakav jeste, savladao je tunel i izašao na svjetlo dana.
DRUGA KNJIGA: Piše mi tako Grga, Milena radi kao sobarica, a on je sad napolju, na građevini.
Mnogo više priča engleski nego srpski jezik, nedostaju mu prijatelji, nedostajale su mu i knjige, dok se nije snašao.
"Jedan tip na radilištu je počeo iz čista mira da recitujue Šantićevu pjesmu 'Hljeb' napisanu davne 1906. godine", govori Grga o ovom neobičnom poznanstvu, napominjući da ni on za stihove nije ostao dužan.
Tada je dobio na čitanje pripovijetke Janka Veselinovića, Isakovićevu i Andrićevu prozu, poeziju Momčila Nastasijevića. Kaže da čita kako mu vrijeme dozvoljava i ispovijeda se kako je bilježio iskustva s ostrva.
"Dok sam radio u tunelu napisao sam 'Minijaturu bola', u stvari zapamtio sam pjesmu. Nisam imao olovku i papir, a čekić i brusilica mi nisu bili od neke pomoći, odlučio sam taj dan nakon rada pješke da pođem kući. Hodao sam tako i u sebi ponavljao svaki stih. Kad sam došao u sobu zapisao sam je na papir...", kaže Grga i otkriva da će mu se druga zbirka poezije zvati "Raspeće pravednika".
U šali pričali smo da sada zaista treba da promijeni naslov, jer ne bi bilo dobro da mu se obistini kao i onaj prvi.
ČEMU PJESNICI U OSKUDNA VREMENA: Po konstataciji profesora Miodraga Zeca, "mi deset najboljih đaka Matematičke gimnazije dajemo Englezima, a za sebe zadržimo sedam rialiti zvijezda", Goran Gavrić Grga je jedan od onih koje je ova zemlja olako odbacila. Međutim, u situaciji kakva jeste, on najbolje daje odgovor na ono vječno Helderlinovo pitanje - čemu pjesnici u oskudna vremena?
"Na plavoj zvijezdi stanujemo, u garsonjeri od nebeskog krova. To što zavide nam neki, nismo im za to krivi, a ti ćeš opet: mani se snova, od toga se ne živi, od toga se ne živi! A šta ćeš kad kolijevka škripne i majušno čedo nam zakmeči, šta će ga uspavljivati nježnije, ako neće riječi, ako neće riječi", zaključio je Grga ovim riječima svoju prvu knjigu, a stihovi ga, iako trenutno nema veze s javnim književnim životom, i dalje u stopu prate.
"Poezija mi daje snagu da svakom novom danu pokažem zube", posljednje je što sam čuo prije nekoliko dana od Grge.
Prije toga, uprkos teškim uslovima rada i činjenici da radi za minimalac rekao mi je da ne planira u doglednoj budućnosti da se vraća ovdje. Nego, ko je ono ispao iz "Farme" sinoć?
