Koncertnom dvoranom u Stokholmu gromoglasan aplauz prolomio se 10. decembra 1961. godine - bh. pisac Ivo Andrić nagrađen je Nobelovom nagradom za književnost.
"Moja je želja da se ova sredstva (od Nobelove nagrade) upotrijebe za unapređenje narodnih bibliteka u BiH", kazao je tada Andrić.
Tako je i bilo! Juče, međutim, u BiH nisu organizovani događaji koji veličaju Andrićevu riječ. Zemlja, koju je toliko volio, u sjećanju je zaturila ovaj veliki književni dan!
Andrić je nagradu prije 51 godinu zaslužio za svoje stvaralaštvo te roman "Na Drini ćuprija" kao krunu istog, koji je napisao 16 ljeta ranije, a u godini kada je postao laureat svijet mu se divio više nego književnim veličinama kakve su Graham Grin, Alberto Moravia, Džon Steinbek i Loren Durel, koji su bili u najužoj konkurenciji.
Tog dana Andrić je zahvalio riječima: "Moja zemlja je zaista mala zemlja među svjetovima, kako je rekao jedan naš pisac, i to je zemlja koja u brzim etapama, po cijenu velikih žrtava i izuzetnih napora, nastoji da na svim područjima, pa i na kulturnom, nadoknadi ono što je neobično burna i teška prošlost uskratila. Svojim priznanjem vi ste bacili snop svjetlosti na književnost te zemlje i tako privukli pažnju svijeta na njene kulturne napore i to upravo u vrijeme kada je naša književnost nizom novih imena i originalnih djela počela da prodire u svijet."
Najveće književno priznanje, koje sačinjava povelja i ček na više od milion dolara, Andriću je tog decembarskog dana uručio tadašnji kralj Švedske Gustav Adolf Šesti. Na licu našeg jedinog nobelovca nije se primijetilo veliko uzbuđenje, ali je kasnije priznao da ga je pratilo tokom boravka u Švedskoj.