LONDON - Velika Britanija je danas obilježila 200. godišnjicu od rođenja Čarlsa Dikensa, prvog globalnog pisca i hroničara gradskog života kakvog ga i danas znamo.
Pisao je o životu u modernom gradu, sa svojim advokatima, kriminalcima, bankarima, sitnim lopovima, sanjarima i činovnicima. Stvorio je likove koji su i danas poznati milionima ljudi u svijetu - Ebenizera Skrudža, Malog Tima, Pipa, Gospođicu Havišam, Fagina i Olivera Tvista.
"Treba samo da zavirite u naše društvo i vidjećete da je sve o čemu je pisao 40-ih godina XIX vijeka i dalje relevantno", kaže Dikensov biograf Kler Tomalin.
"Ogromni jaz između bogatih i siromašnih, korumpirani biznismeni, korumpirani poslanici... šta god, o svemu tome je on već pisao", dodala je ona u izjavi za AP.
Njegovo zaziranje od bogatih i saosjećanje sa siromašnima nije spriječilo Dikensa da bude poštovan i voljen i među moćnicima.
Princ Čarls i njegova supruga Kamila, vojvotkinja od Kornvola, pridružili su se Kanterberijskom nadbiskupu Rouanu Vilijamsu, glumcu Rejfu Fajnsu i nizu dostojanstvenika i Dikensovih potomaka na komemoraciji koja je danas održana u Vestminsterskoj opatiji u Londonu.
Sličan skup održan je i u Portsmautu, na jugu Engleske, gdje je 7. februara 1812. slavni pisac rođen kao drugo od osmoro djece Džona Dikensa, službenika u Ministarstvu mornarice.
U svom obraćanju, princ Čarls je Dikensa nazvao "jednim od najvećih pisaca engleskog jezika, koji je svoj kreativni dar iskoristio da bi podigao glas protiv društvenih nepravdi".
Nasljednik britanskog trona je potom položio vijenac od bijelih ruža i visibaba na piščev grob u Pjesničkom kutku Vestminsterske opatije, gdje su sahranjeni gotovo svi najveći britanski književnici.
Fajns je pročitao dio iz "Sjenovite kuće", a održane su i molitve za uboge i marginalizovane, kao i za pisce, umjetnike i novinare koji predstavljaju hroničare modernog društva.
Istoričarka Džudit Flanders kazala je da je služba bila "veoma potresna" i da bi je Dikens mrzio.
"Dikens je u svom testamentu istakao da ne želi nikakve javne ceremonije, nikakve spomenike ni javne počasti", navela je Flanders čija knjiga "Dikensov London" treba uskoro da bude objavljena.
"Htio je da umre i da bude sahranjen kao običan čovjek. Želio je da njegove knjige budu njegov spomenik", dodala je ona.
Želja mu se ispunila, budući da su njegovi romani i junaci danas popularniji nego ikada.
Britanska pošta "Rojal mejl" upravo je izdala dvije nove poštanske marke sa likovima Dikensovih junaka. Trenutno se na britanskoj televiziji prikazuju adaptacije njegovih djela "Velika očekivanja" i "Misterija Edvina Druda", a u Londonskom muzeju je otvorena izložba koja mu je posvećena.
Krajem godine, u bioskope će stići i nova filmska verzija "Velikih očekivanja", sa Rejfom Fajnsom i Helenom Bonam Karter u glavnim ulogama.
Dikensova snaga proizilazi iz kvaliteta njegovog pisanja, ali i iz njegove nevjerovatno velike produktivnosti.
"Napisao je 20 knjiga, ogroman broj članaka i pisama, istoriju djece u Engleskoj, uređivao novine, organizovao obrazovanje svoje 10 djece, agitovao za reforme političkog i zdravstvenog sistema, stanovanja, uvođenje kanalizacije. Obišao je svijet, glumio, držao govore, prikupljao novac i redovno šetao 12 milja, kazala je za "Tajms" Tomalin, autorka najnovije biografije o Čarlsu Dikensu.
Budući da je patio od nesanice, imao je običaj da noću šeta ulicama Londona.
"Vjerovao je da poznaje London bolje od bilo kog", kazao je Aleks Verner, kurator izložbe "Dikens i London" koja je otvorena u Londonskom muzeju.
Dikens je bio jedan od prvih pisaca koji je opisao život u modernom industrijskom gradu kakav i danas postoji.
Mmoge karakteristike njegovog doba još su prisutne. Devetnaesti vijek je bio vijek brzih tehnoloških promjena koje je Dikens svesrdno prihvatao. Putovao je Velikom Britanijom parnim vozom koji je tada tek počeo da saobraća, a 1842. je prešao Atlantik jednim od prvih parobroda.
Bio je i mudar menadžer svog genija, sa briljantnim osjećajem za samopromociju, što ga je učinilo prvom istinskom modernom književnom zvijezdom.
"Da je živ, Dikens bi danas svakako pisao za televiziju. Uvijek se trudio da dopre do najšire publike", naveo je Verner.