"Šantićeve večeri poezije" otvorene su u utorak u Mostaru 96. put. Tim povodom u Mostar je doputovala velika srpska glumica Vesna Čipčić i sa sobom donijela poeziju koju govori veće decenijama, svoju monodramu "Oskar i mama Roz" i ono po čemu je najprepoznatljivija - širok osmijeh.
Razgovarali smo s njom upravo o ovako neobičnom prtljagu, čiji će dio svakako ostati i mostarskoj publici, koja ju je i dočekala i nagradila gromoglasnim aplauzima.
NN: Prve večeri, na otvaranju manifestacije, govorili ste poeziju, koja je Vaša velika ljubav. Ipak, iako publika uvijek lijepo reaguje, da li mislite da se poeziji danas daje dovoljno prostora?
ČIPČIĆ: Publika u Mostaru je bila zaista divna i drago mi je kada vidim da ljudi u poeziji zaista uživaju. Veličanstveno je bilo na otvaranju "Šantićevih večeri poezije". Govorila sam stihove Šantića, Crnjanskog, Radičevića, Desanke Maksimović, Mike Antića i svi smo zajedno uživali. U vreme dok sam studirala, Beograd je imao "Teatar poezije", jedno stecište poeta i glumaca naklonjenih poeziji. Danas ga više nema, a ni u ostalim našim gradovima nisam čula da postoji nešto slično. Nažalost, poezija je danas zapostavljena. Zbog toga sam srećna svaki put kada se nađem na mestu gde se ona govori i zbog toga sam radosna što sam u Mostaru.
NN: Prvi ste dobitnik "Velike povelje" "Brankovog kola" za 25 godina neprekidne saradnje s manifestacijom. Koliko jednom glumcu znače ovakva priznanja i čije stihove najviše volite da govorite?
ČIPČIĆ: Skoro 30 godina učestvujem na "Brankovom kolu". Tu sam učila poeziju, zavolela je, ali i upoznala izuzetno vredan svet pesnika. Ove godine ju je dobio moj kolega Miša Janketić. Naravno, najdraža mi je ljubavna poezija, ali moram da izdvojim Miroslava Antića, koji je, pored svojih pjesama koje su vesele i raskošne, pisao poeme čija je struktura dramska. To mi daje prostora da poeziju govorim na sebi blizak, glumački način.
NN: Pored pozorišta i poezije, Vaša velika ljubav je i slikanje. Da li su poezija i slikarstvo nešto iz čega crpite inspiraciju na sceni ili je obratno?
ČIPČIĆ: Slikanje i poezija su srodne duše. Govoreći poeziju sam sama, stanem samostalno iza pesme, odgovornost je moja, kao i uspeh. Isto je sa slikanjem, to je individualni čin. Dok stvaram nemam reditelja, scenografa, ni od koga ne zavisim, i to su dragoceni trenuci slobode kojima se zaista radujem.
NN: Crtate klovnove koji nesumnjivo zrače vašim optimizmom, ali da li se iza odabira ovih likova krije zajednička emocija glumca u pozorištu i onog u cirkusu?
ČIPČIĆ: To ste divno rekli, cirkus ima sve elemente pozorišta: ima scenu, kostim, scenografiju, svetlo i, što je najvažnije, publiku, a klovan je, kao i glumac, tu zbog nje. Klovnovi su moja velika ljubav, još iz detinjstva. Moji klovnovi ne plaču, to su moji drugari, oni mi pružaju mnogo radosti. Živi su, veselih boja i zaista oslikavaju moju potrebu za upravo takvim, radosnim okruženjem. Iz tog razloga ih ne prodajem, jer su oni moja ljubav, a ljubav nema cenu. Međutim, rado ih delim s ljudima, izlagani su više puta, u Amsterdamu, Trstu, Novom Sadu...
NN: Ovog puta ste sa sobom u Mostar ponijeli svoju monodramu "Oskar i mama Roz", koju igrate već godinama na matičnoj scenu, u Beogradskom dramskom pozorištu. Zbog čega je ona posebna?
ČIPČIĆ: To nije obična monodrama. Ja u ovoj predstavi igram mnogo likova, Oskara od njegove 10. do 110. godine, njegovu devojku, prijatelje... U pitanju je jedna dinamična predstava, koju igram već skoro 10. godina u Beogradu, ali i s kojom sam proputovala puno. Igrana je u Njujorku, na Menhetnu, pa u Čikagu, Berlinu, Rijeci, Tuzli i, evo, na moju veliku radost, i u Mostaru.
NN: Osmijeh s Vašeg lica ne silazi čak ni kada Vam je teško. Koja je Vaša poruka publici u ovim, ne tako lakim vremenima?
ČIPČIĆ: Ja često kažem da je život lep, nekad i kada nije trenutak za to. Ali ja to zaista mislim. Treba uživati svakog dana u životu i živeti punim plućima. To kaže i moj lik mama Roz: "Uživajte u tome kad otvorite prozor, svako jutro i udahnete taj vaduh, taj prvi udah, zapravo treba da vam napuni pluća, da vam okupa srce i da krenete nasmejani u novi dan."