Branko Ćopić, jedan od najharizmatičnijih pisaca sa prostora bivše Jugoslavije, oštrog jezika i britke pameti, doživotno "inficiran" bosanskim pejzažima, Unom, bihaćkim krajolikom i uopšte cijelom Bosanskom Krajinom, da je živ, danas u svojim rodnim Hašanima ne bi imao gdje ni da prespava.
Iako je svojom pisanom riječju zauvijek ostavio trag, njegovo rodno mjesto pomalo je zaboravljeno, a od kuće u kojoj je autor "Magarećih godina", "Doživljaja Nikoletine Bursaća", "Bašte sljezove boje" i "Osme ofanzive" rođen i odrastao sada se naziru samo dijelovi zidova.
Da je to nekada bio dom velikog pisca, slučajnim prolaznicima dokazuje samo drvena tabla na kojoj je je ovo navedeno.
Ipak, njegove komšije i mještani nisu i nikada neće zaboraviti čovjeka koji je, kako kažu, ostavio neizbrisiv trag u njihovim životima. Stanovnici ovog sela, njih 255, svakodnevno se prisjećaju nekad plavokosog dječaka, koji je skoro 70 godina šeretskim osmijehom zavaravao čitaoce i prikrivao istinsku tugu koja vije iz njegovih pjesama i priča.
Braco Oljača, predsjednik mjesne zajednice Hašani, sa sjetom govori o vremenu kada je Ćopić dolazio u svoje rodno mjesto.
"Branka su svi voljeli, jer je obožavao da se šali. Dok je bio mlađi, često je dolazio ovdje i tada bi se ljudi stalno okupljali kod njega. Pričalo se o svemu, ispitivali su ga kako je živjeti u velikom gradu, a on je sa strpljenjem i kroz šalu odgovarao na sva njihova pitanja", priča Oljača.
Sjeća se i vremena kada su Hašani bili bez puta i struje, dok su uz svijeću čitana Ćopićeva djela.
"Nekada je škola, koja danas nosi ime Branka Ćopića, imala 350 đaka, a danas cijelo selo nema toliko stanovnika. Mi prolazimo baštom sljezove boje i igramo se sa Jovančetom, Nikolicom i Lunjom", navodi on.
Objašnjava da su svjesni da je Ćopić mnoge likove i izmislio, ali da je činjenica da su sve njegove priče počinjale i završavale se u ovom mjestu. Kaže da bi Hašani mogli postati turističko mjesto, ali sve dok se Ćopićev lik i djelo ne podignu na mnogo viši nivo, to se neće desiti.
"Iskreno se nadam da ćemo uskoro ostvariti neka finansijska sredstva, kako bi, prije svega, bilo obnovljeno ognjište, ali i izgrađen neki smještaj za one koji žele da provedu nekoliko dana u ovom mjestu", dodaje Oljača.
I zaista, kada se nađete u ovom mjestu, nemoguće se otrgnuti utisku da se Ćopiću njegov rodni kraj, ali ni njegov narod, nisu dovoljno odužili.
Ali, duh njegovih priča definitivno se osjeća, ispunjeno djetinjstvo, beskrajne priče buntovnih slobodara, šereta, lola i plemenitih Krajišnika zauvijek će biti u Hašanima.
Osnovnu školu "Branko Ćopić" u Hašanima danas pohađa 16 učenika. Direktorica Gordana Nedimović objašnjava da je nastava u novoizgrađenom objektu počela da se izvodi prošle godine.
"Školu, u kojoj danas 16 mališana sakuplja znanje, pohađao je i Branko Ćopić. Međutim, od 1998. godine nastava je izvođena u manjem objektu, da bismo se prošle godine uselili u ovu zgradu, koja je obnovljena zahvaljujući podršci Ministarstva prosvjete i kulture RS", navodi Nedimovićeva.
Kaže da nastavu slušaju učenici do petog razreda, da nakon toga prelaze u osmorazrednu školu u susjedno mjesto Donji Dubovik.
"U posljednjih nekoliko godina škole iz okruženja su polako počele sa organizovanjem jednodnevnih izleta u Hašane, tako da ovo mjesto postaje i jedna fina destinacija za turiste. Naravno, uvijek nam dolaze i ljudi iz udaljenijih krajeva koji vole i cijene ono što je Ćopić pisao", govori Nedimovićeva.
Krajolik Hašana, čist vazduh i gotovo nestvarna tišina, prizor su koji se ne sreće tako često. Ipak, mještani kažu da uslovi za život i nisu baš najsjajniji, te da im iz tog razloga mladi odlaze.
"Danas se ovdje uglavnom živi od poljoprivrede. Nema neke industrije, a ni tržište nije toliko razvijeno da svi možemo negdje plasirati ono što proizvodimo. To je glavni razlog odlaska mladih ljudi. Zahvaljujući činjenici da je Ćopić iz ovog kraja, zauvijek ćemo nositi neki poseban ponos u sebi, ali tužno je da njegova kuća nije obnovljena. Ima ljudi koji dolaze iz Srbije, Crne Gore, pa čak i iz inostranstva i željeli bi da ostanu ovdje po nekoliko dana, ali to nije izvodljivo, jer nemaju smještaj, što je još jedan od problema", priča Hašanka Ljiljana Dakić.
Ipak, mještani se nadaju da će Hašani jednoga dana ponovo zasjati punim sjajem, baš kao u Ćopićevim djelima.
Žar u dječjim očima
Zanimljivo je da i mali đaci iz Hašana odišu onom istom toplinom koja krasi male junake Ćopićevih djela. U njihovim očima vidi se neki poseban žar, onaj koji je već iščezao kod gradske djece. Dajana, učenica trećeg razreda, kaže da zna ko je bio Branko Ćopić i da su najsrećniji kada im učiteljica čita neke od njegovih priča. Ovakva reakcija mališana i ne čudi, s obzirom na to da je djetinjstvo bilo Ćopićeva trajna inspiracija.
