O Milošu Crnjanskom Ivo Andrić je zapisao: "Od svih nas, jedini je Crnjanski rođeni pisac".
Na današnji dan rođen je Miloš Crnjanski, književnik i jedan od najznačajnijih stvaralaca srpske literature 20. vijeka. Na svijet je došao 26. oktobra 1893. godine.
Crnjanski je poznat kao jedan od najvećih ekspresionističkih pjesnika 20. vijeka.
Ovo su neki od njegovih najpoznatijih citata:
- "Oni, koji ne umeju da se pretvore u glumca - u svom životu - ostaju ostrva".
- "Misliocu, a to znači umetniku, književniku, naučniku, ne možeš zabraniti da pronalazi nove puteve. Ne možeš književniku držati pero i umesto njega pisati; naučniku ne možeš oduzeti mikroskop; hirurgu skalpel, i umesto njih raditi njihov posao. Nedostatak slobode počinje političkim sugestijama, a diktatura je sledeći korak: zabrana slobodnog stvaralaštva!"
- "Nigde na svetu ne govori se o nama tako ružno kao kod nas. Što je gore, nigde na svetu ne dozvoljava se tako olako drugome da to čini kao kod nas".
- "Ja vidim da će doći jedno bolje stoleće. Ono uvek dolazi".
- "Sa romanima, kakvi su danas, ne može se dići revolucija".
- "Cela naša zemlja sastavljena je od komada prošlosti. Daleko je od mene i sama pomisao da bi trebalo na toj prošlosti stati. Daleko od toga. U budućnost treba gledati. U budućnost treba ići. U budućnost gledaju i idu svi srećniji narodi".
Miloš Crnjanski rođen je u Čongradu (mala varošica u Mađarskoj), od oca Tome i majke Marije, rođene Vujić. Mala porodica Crnjanski živjela je u bijedi.
"Majka me je prepovijala", zapisaće mnogo kasnije Crnjanski, "u koritu za mešanje hleba".
Porodica se ubrzo, 1896, preselila u Temišvar, gdje je mladi Crnjanski učio osnovnu školu i gimnaziju.
U Temišvaru je mladi školarac igrao fudbal, gimnastiku, ali i slikao i napisao svoje prve stihove, pa i pesmu "Sudbu", koju je objavio u somborskom listu Golub, 1908. godine.
U Beču ga je zatekao Prvi svjetski rat, gdje je mobilisan u austrougarsku vojsku. Ratovao je u Galiciji i Italiji, zamalo ne izgubivši glavu. Poslije rata, 1918, došao je u Beograd, gdje je upisao studije književnosti i uređivao list "Dan".
Iako su mu emigrantske godine biti mukotrpne, biće one stvaralački bogate. Napisaće tamo veliki "Roman o Londonu" i svoje najznačajnije djelo - Drugu knjigu Seoba. Kao i svoj "Lament nad Beogradom" (1956), koji će najprije objaviti u Johanesburgu (1962).