Priča s postmodernizmom je propala, neo-realizam je već svima dosadio, a naša literatura je sve samo ne u toku sa savremenim svetskim trendovima. Mi kaskamo za svetom nekih dvadesetak godina, kaže književnik Dejan Stojiljković.
Za roman "Konstantinovo raskršće", koji na ovdašnju književnu scenu donosi jedan neobičan miks istorijskog romana, trilera, horora i misterije, Stojiljković je dobio priznanje "Miloš Crnjanski".
Pisao je i piše za mnoge listove, aktivno se bavi stripom i glavni i odgovorni urednik je magazina "Pressing" i veb sajta Niscafe.
U intervjuu za "Nezavisne novine" govori o svom poznatom romanu, poređenju s Denom Braunom, modernoj literaturi, kao i vlastitoj proizvodnji rakije.
NN: Vaša će biti pozdravna riječ na banjalučkom sajmu knjige. Koliko Vam znači što ćete imati priliku da se predstavite i našim čitaocima, ali i šta očekujete od ove posjete?
STOJILJKOVIĆ: Prema izveštajima o prodaji koje mi dostavlja izdavač kao i prema pismima čitalaca iz RS koje sam dobio, moja knjiga se prilično dobro "primila". Zbog svega toga čast koju mi je ukazao organizator banjalučkog sajma knjige ima veliku težinu za mene. Ja nikad nisam bio u Banjaluci do sada, mada sam sarađivao s nekim strip-umetnicima odatle, i zbog toga se još više radujem poseti vašem gradu i druženju s banjalučkom publikom. Očekujem dosta zanimljivih susreta i još više pozitivne energije.
NN: Roman "Konstantinovo raskršće" drugačiji je od domaćih djela koja smo imali priliku da čitamo posljednjih godina, traganje za Konstantinovim mačem čini njegovu okosnicu, ali čini mi se da su poruke koje on šalje mnogo dublje, radi se o opsesiji, pohlepi i zlu u ljudima...
STOJILJKOVIĆ: Pisac u principu može pisati samo o nekoliko velikih tema, jedna od njih je rat koji zna da izvuče sve ono najbolje i sve ono najgore iz čoveka. "Konstantinovo raskršće" nije tipičan ratni roman, ali on se bavi tim nesrećnim podelama u nas koje su eskalirale tokom Drugog svetskog rata i pokušava da dokuči neke razorne porive u našem balkanskom i, takođe našem, evropskom čoveku. Ja volim da kažem kako moja knjiga u sebi ima jednu hrišćansku potku, gde mene i kao pisca, ali i kao pravoslavnog hrišćanina, zanimaju upravo te starozavetne teme o prirodi dobra i zla, praštanju, grehu. Takođe, to je nešto što je fasciniralo i starorimske filozofe i što se provlači kroz život Konstantina Velikog koji je u sebi otelotvoravao tu uzvišenu šizofreniju koja postoji u svakom od nas, tu borbu dobra i zla, Boga i đavola.
NN: Nakon romana "Konstantinovo raskršće" bila su aktuelna poređenja s Denom Braunom. Kako Vi gledate na ovo poređenje?
STOJILJKOVIĆ: Nedavno sam bio u Velikoj Britaniji i imao prilike da vidim kakav tretman imaju knjige poput "Da Vinčijevog koda". Moram da priznam da sam ja ovde kod nas shvaćen mnogo ozbiljnije od Dena Brauna. Ponovio sam to više puta u raznim intervjuima, on, baš kao i njegove knjige, su jedan veliki korporacijski projekat koji nema mnogo veze s književnošću i koji je lansiran čisto radi profita, a i radi nekih drugih stvari. Meni poređenja nikad nisu smetala jer su ona uvek bila dobra reklama mojoj knjizi gde "Konstantinovo raskršće", bar kad je ono suštinsko, književno pitanje, uvek nekako odnosi prevagu nad Braunom i njegovim simbolima, kodovima i ostalim šarenim lažama.
NN: Jednom prilikom ste izjavili da Vas nagrade ne interesuju, da li je to zbog toga što smatrate da su izgubile vrijednost ili zbog onih koji ih dodjeljuju?
STOJILJKOVIĆ: U Srbiji se trenutno dodeljuje više od 200 književnih nagrada godišnje. To otprilike znači da svakog dana, osim vikenda, neko dobije nagradu za svoje književno delo. To je apsurdno. Ali ovde je pogodno tle za skribomane svih vrsta, knjigu je danas lakše izdati nego ikad, a tu su i blogovi i internet prezentacije. Većina tih nagrada ne vrede ništa, u bilo kom smislu. Postoji samo par nagrada koje za sobom donose određeni kredibilitet i ugled. "Miloš Crnjanski" je jedna od njih i meni je drago što je prošle godine pripala upravo meni. I pored toga, ja sam od samog početka želeo da budem bestseler pisac, ma kako to "vulgarno" zvučalo, zanimali su me tiraži i čitanost, a ne nagrade i mesta u antologijama. Za mene su moji čitaoci najveća nagrada koju jedan pisac može da dobije.
NN: Kroz pisanje, mislim na zbirku urbane proze, ali i organizaciju "Trash festivala" anganžovani ste i na polju urbane kulture, kako biste Vi ocijenili modernu literaturu?
STOJILJKOVIĆ: I pored svog "mejnstrim" statusa i književne "slave" koja me je tresnula u poslednjih godinu dana, ja sam nekako uspeo da ostanem delimično u andergraundu, a grad u kome živim je i te kako pogodan za tako nešto. Niš je, u onom umetničkom smislu, srpski Mančester. Fali mu još samo neki niški Toni Vilson. Trudim se da guram tu priču, sarađujem s mladim bendovima, pomažem piscima mlađe generacije, aktivno se, na mnoge načine, bavim stripom. To je neki moj doprinos. U celoj toj priči stižem i da pratim modernu literaturu i ona je u nas u nekoj krizi identiteta. Priča sa postmodernizmom je propala, neorealizam je već svima dosadio, a naša literatura je sve samo ne u toku sa savremenim svetskim trendovima. Mi kaskamo za svetom nekih dvadesetak godina. Kod nas pisci i kritičari tek otkrivaju Hantera Tompsona i Viktora Peljevina, za njih su Adam Hazlet i Nil Gejmen potpuna nepoznanica. Volim i ja Čehova i Boru Stankovića, ali dajte ljudi. Desilo se nešto u književnosti i posle njih.
NN: Kako gledate na literaturu koja je u posljednjih nekoliko godina doživjela popularnost. Na knjige koje "otkrivaju" tajne džet-seta, govore o sponzorušama, estradi…
STOJILJKOVIĆ: Ta popularnost traje koliko i popularnost turbo folk hitova koji se vrte dva-tri meseca a onda se više niko i ne seća ko je pevao "Imaš golfa dva i mercedesa". Tih stvari će stalno biti, tog kiča, šunda i ostalog đubreta, ali sve je to kratkog veka i brzo odlazi u zaborav, zato se i ne treba opterećivati činjenicom da je neka pevaljka, TV voditeljka ili sponzoruša prodala svoj "roman" ili biografiju u 50.000 primeraka, ionako od svega toga na kraju najveću korist ima papir-servis. Publika koja kupuje takvu vrstu literature u većini slučajeva i nije literarna publika, to su ljudi koji ne čitaju knjige, već trač novine i žutu štampu. Postoji jasno ucrtana razlika između nas koji se bavimo književnošću i tih literarnih abortusa, ta razlika je lako uočljiva, kao razlika između Lejdi Gage i "Kings of Leon".
NN: Šta Vas u ovom svijetu tehnologije i neprestane žurbe čini srećnim?
STOJILJKOVIĆ: Porodica, pre svega i iznad svega, moja supruga Hristina i naša troipogodišnja kćerka Tara. Zatim prijatelji, odlazak u prirodu, na utakmicu, koncerte ili u kafanu.
Rakija
NN: Pravite i vlastitu rakiju, a jednom prilikom ste izjavili da je to za Vas veća umjetnost od pisanja?
STOJILJKOVIĆ: Imam dedin vinograd na obodima Vinika, to je brdo severozapadno od Niša na kojem su u antičkom Naisusu građene patricijske vile i gde su, logično, i Rimljani gajili vinovu lozu. Vinograd je mali, pa se ne isplati praviti vino, zato otac, brat i ja pečemo rakiju direktno od ploda, i to je zaista odlična lozovača. Još kao klinac sam, s pokojnim dedom, sedeo uz kazan i gledao kako funkconiše ta alhemija pečenja rakije, uvek sam bio fasciniran time, za mene je u svemu tome bilo dosta magije. Tako je i danas. Berba grožđa i pečenje "mučenice" je za mene kruna svake jeseni, a ispijanje rakije, uz prevreo sir, sušeno meso i masline, neka vrsta srpskog zena. To nije lak posao, za pravljenje dobre rakije treba da si majstor, to je zanat koji se uči celoga života i, za razliku od književnosti, tu nema foliranja, varanja, nameštenih žirija i poklonjenih nagrada. Dobra rakija se oseti već kod prvog gutljaja, baš kao što se dobra knjiga prepozna već kod prve rečenice. Međutim, dobru rakiju je mnogo teže ispeći, zato je to veća veština od pisanja.
Sajam
Petnaesti međunarodni sajam knjige, školskog pribora i kancelarijske opreme "Banjaluka 2010" počinje večeras u 18 časova u prostorijama "Banjalučkog velesajma", a prigodnom besjedom ovu manifestaciju, posvećenu knjizi, otvoriće književnik Dejan Stojiljković.
Sajam knjige "Banjaluka 2010" pod motom "Čovjek koji ne čita dobre knjige, nema nikakve prednosti u odnosu na onoga koji ih uopšte ne zna čitati…" trajaće do 26. septembra.
Organizatori sajma, Kompanija "Glas Srpske", najavili su da će se sa svojim izdanjima predstaviti izdavačke kuće iz Srbije, Hrvatske i BiH, kao i da će biti organizovani brojni prateći sadržaji.