Slavko Podgorelec je jedan od onih koji oživljava staru Banjaluku, piše o njenim legendama, ulicama i sastajalištima. Njegove pripovijetke nam nose iskustva stranih putopisaca, diplomata koji su prošli gradom na Vrbasu i Bosnom, te svoje impresije zabilježili, znajući da će ih od zaborava spasiti neki Slavko. Razgovor sa njim miriše na neko drugo vrijeme, vrijeme gospodskih kafana i taverni, u kojima se poticao intelektualizam, u vrijeme koje nas podsjeća da evropski duh i kultura jesu postojali i nekada davno u našim životima. Ovaj razgovor je i nastao na sličnom mjestu. Tamo gdje Slavko svako jutro pije kafu i čita novine, tamo gdje se još podstiče intelektualizam, u jedinoj banjalučkoj kafe-knjižari "Litera".
PODGORELEC: Postoji distinkcija: možda sam "pisac", ali bolje je reći "pripovjedač": ovaj potonji, a na temelju istinitih događaja i ličnosti gradi izvjesnu dramaturgiju i (uslovno rečeno) suvoparnu istorijsku činjenicu pretvara u štivo, koje je prosječnom čitaocu i shvatljivo i pitko. Sentencija da je istorija učiteljica života stara je više od dva milenijuma. To govori kako "pisci" i pisci-hroničari odnosno pripovjedači, imaju specifičnu misiju: pišu o iskustvima (pozitivnim i onim drugim) iz prošlosti kako bismo se mogli odrediti - ponašati u sadašnjosti. Stoga je zahvalno (ali i poteško) "kopati po prošlosti"! U četiri decenije profesionalnog novinarskog rada došao sam do zaključka: Sretan je onaj koji spozna svoju misiju (na ovome svijetu). Od 1976. godine "čeprkam" po zapisima i arhivama, otkrivam nevjerojatne i bizarne detalje iz prošlosti Bosne i Hercegovine i Banjaluke i danas sam, definitivno, ubijeđen da je zadaća pisca-pripovjedača-hroničara da se bori protiv sindroma "kratkog pamćenja"... Zaboga, ko ne poznaje svoju prošlost - osuđen je da je iznova proživljava! Zato u radio-dokumentarnom serijalu "Medaljoni u vremenu", koji se na Radiju RS "vrti" već sedmu godinu (emitovano je više od 330 epizoda) ukazujem-posredujem u predočavanju pozitivnih primjera zajedništva koji su narode (vjere) na ovim prostorima (ipak) očuvali.
NN: Pričate o Banjaluci i Bosni, oslikavate je iskustvima onih koji su kroz nju prošli ili u njoj ostali - novinari, pisci, fratri, popovi i imami, vojske ili osvajači. Oživljavate istoriju i, povrh svega, apsolutno predočavate naš mentalitet koji potpuno razumijete. Da li je ta raznolikost i preplitanje kulture, tradicije i vjere ono što može biti bogatstvo jedne zemlje ili je to primamljivo samo umjetnosti?
PODGORELEC: Citiraću jednog Francuza filozofa, koji je u prošlom vijeku zapisao: "U toru je toplo..., ali i smrdi!". Mislim da je suvišno analizirati ovu poruku, a kao komentar najbolja je (opet sentenca starih Rimljana): "Raznolikost veseli (raduje)". Dodaću i stihove mog dragog prijatelja glumca i pjesnika Enesa Kiševića: "Livada s istim cvijećem oči mi ne veseli! Ta istost, koja sama sebi miriše - dosadna je i pčeli!". Elem, da "prizemljim": da li je ljepši buket crvenih (bijelih, crnih, žutih) ruža ili majstorski aranžirana ikebana u kojoj svoje mjesto imaju i ruža i obični maslačak?!
Istina - o ukusima ne treba raspravljati, ali Vrhovni Gospodar Svjetova (puno prije Evropske zajednice) veličanstveno je, na našem (evropskom) prostoru "aranžirao" narode, kulture, vjere, tradiciju i civilizacijske tekovine! Moja se malenkost osvjedočila (na brojnim primjerima) kako je Banjaluka poodavno Istok Zapada i Zapad Istoka, grad u kojem se uzajamno pozitivno prepliću Evropa, Balkan i Orijent. I to je kulturno, tradicijsko i civilizacijsko bogatstvo i inspiracija. Tako dolazim do drugog zaključka: Banjalučani su i svi oni koji su djelom zadužili ovaj grad. Banjalučani su podjednako i austrijski brigadir Jelzon (koji je koncem 19. vijeka počeo podizati naše drvorede), i njemački svećenik trapist Franc Pfaner (koji je grad na Vrbasu uveo u industrijsku i kulturnu revoluciju), ugledni Jevreji iz porodice Levi (Poljokani), i hercegovački trgovac Tomo Radulović (rodonačelnik slobodne trgovine), i Ferhad-beg Sokolović (urbanizirao grad na desnoj obali rječice Crkvene) i mnogi drugi...
NN: Književnik Miljenko Jergović, okarakterišući Vas kao odličnog hroničara Banjaluke, kazao je da upravo Banjaluka mora da Vas zaštiti "kao kakav spomenik kulture", jer upravo Vi svjedočite da ona nije odskoro grad, te da nije slučajno što se jedna od njenih ulica zove Gospodskom. Koliko Vam uopšte to priznaju?
PODGORELEC: Niko nije postao prorok u svom selu. Jedno (i meni izuzetno drago) priznanje dobio sam 2009. godine od Udruženja građana Banjaluke "Grad", i drugo - još osamdesetih godina prošloga vijeka, u povodu desete godišnjice rada Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Lijepo je to Jergović napisao, a o mom radu pohvalno se izrazio i ugledni beogradski teatrolog prof. dr Radoslav Lazić (nakon što je pročitao moju knjigu 'Izlet u Banjaluku'). Lazić je napisao kako je to zapravo "naš Amarkord" aludirajući na kultni i antologijski film Federika Felinija. Profesor Lazić je dodao kako se ta knjiga "ne čita nego gleda", te da su ukoričene priče "zapravo gotovi scenariji"... Draga su mi i priznanja slušalaca, među kojima posebno ističem grupu redovnih iz Udruženja potomaka učesnika balkanskih ratova i Solunaca. Eto - imam dva formalna priznanja (u pismenoj formi). Možda je i to mnogo s obzirom na uslove u kojima radim. S druge strane, imam veliku podršku institucija (Arhiv RS i naše Narodne i univerzitetske biblioteke RS), ali i naših sugrađana iz regiona i Evrope, koji mi ustupaju kopije autentičnih dokumenata. Moja zadaća je da - dokle god budem mogao - afirmišem Bajnu Luku kao jedan od dokazanih evropskih centara koji se može pohvaliti dužom tradicijom nekih kulturnih i civilizacijskih vrijednosti od drugih sličnih. A formalna priznanja, barem na našim prostorima, uglavnom stižu "post mortem".
NN: Slušajući ljude danas, one što poštuju to što radite, o čemu pišete, često podsjećaju na situaciju iz Andrićeve pripovijetke gdje lik bosanskog franjevca, koji nervirajući se kometarima starih franjevaca (koji se pozivaju na stara, bolja vremena), kaže:"Nije bilo bolje nego davno". Vi upravo pišete i oživljavate davna vremena. Da li je bilo bolje?
PODGORELEC: Odgovoriću sa: "Malo sutra!". Nedavno naiđem na tekst-kolumnu objavljenu prije stotinak godina u jednom našem listu (iz vremena Austrougarske): autor kuka na raspuštenu mladež koja pije, puši i karta, na korumpiranu vlast i birokratiju, žali se na supremaciju "onih drugih" nad "našima" (misli se na nacionalno i vjersko opredjeljenje), stigmatizira bogataše-špekulante i jadikuje za "dobrim starim vremenima" (?!) Da zaključim: Dok je svijeta i vijeka biće i nostalgije. To nipošto ne znači da prošla vremena treba generalno amnestirati, ali je takođe nužno objektivno selekcionisati i afirmisati pozitivne primjere sa trajnim univerzalnim vrijednostima, koje se, u nekim razdobljima, prenebregavaju. Uostalom, sve je to poodavno sabrano u Deset božjih zapovijesti kojih bi trebalo da se pridržavaju svi poštovaoci knjige (i hrišćani i Jevreji i muslimani).
NN: Maestro Muharem Insanić je na Vašu poemu "Safikada", koju ste objavili u knjizi "Izlet u Banjaluku" (a nasatala je davno), napisao muziku. Iz ta spajanja dva umjetnička djela nastaje naša banjalučka opera.
PODGORELEC: Insanić je "uglazbio" moj libreto (scenarij), a prof. Svetozar - Saša Kovačević sa Akademije iz Novog Sada uradio je fantastične aranžmane. Prema dosadašnjim dogovorima - operom će dirigovati maestro Ognjen Bomoštar (rođen u Bajnoj Luci), u naslovnoj ulozi trebalo bi da nastupi Dunja Simić (Banjalučanka, inače solista Frankfurtske opere), a Safikadinu majku tumačiće Banjalučanka Radmila Smiljanić (operska primadona i profesor emeritus beogradskog Konzervatorija). Operu će režirati naš reditelj Aleksandar Pejaković. Grad Banjaluka (mislim na Administrativnu službu) daje punu podršku ovom projektu, a načelnu podršku iskazalo je i Ministarstvo prosvjete i kulture RS. O visokoj umjetničkoj vrijednosti svjedoči i činjenica da je uvertira ove opere službeno otvorila jubilarni 25. festival "Sarajevska zima" u februaru 2009. i to u izvođenju Sarajevske filharmonije. Ako bog da, i ako se steknu nužne financijske pretpostavke - Banjalučani bi premijeru mogli vidjeti početkom ljeta i to u autentičnom ambijentu - na ljetnoj pozornici tvrđave Kastel. Dakle, imamo operu! U nedavnom neformalnom razgovoru sa našim gradonačelnikom gospodinom Dragoljubom Davidovićem i ministrom kulture gospodinom Antonom Kasipovićem, potvrđeno je da će Banjaluka dobiti koncertnu dvoranu, a simfonijski orkestar već imamo. Grad definitivno zaokružuje svoj evropski profil!
NN: Da li imate u planu neke nove izlete u Banjaluku?
PODGORELEC: Knjiga s radnim naslovom "Drugi izlet u Banjaluku" je završena, ali moram pronaći novac za štampanje, a to baš i nije tako jednostavno. Prvi "Izlet" štampan je uz ogromnu pomoć gradske uprave, a s obzirom na to da okosnicu druge knjige čine odabrane epizode iz radio-serijala "Medaljoni u vremenu", pokušaću zatražiti pomoć moje matične kuće (RT RS). Pri kraju je i rad na monografiji o našem Banjalučaninu, pozorišnom, filmskom i TV glumcu Ademu Ćejvanu koji je ostao u trajnom sjećanju banjalučke, zagrebačke, beogradske i sarajevske pozorišne publike. Osim moje malenkosti, na ovom projektu su angažovani i ugledni sarajevski teatrolog mr Vojislav Vujanović i pjesnik-glumac Enes Kišević (koga je upravo Ćejvan doveo na "daske koje život znače"). Vjerujemo da će Ministarstvo kulture, koliko je to moguće, pripomoći da ova monografija bude štampana.
Grad kao inspiracija
Od 2006. godine, kada je u KC Banski dvor predstavljen radio-serijal "Medaljoni u vremenu" (100. emisija), multimedijalno predstavljanje upriličeno je dva puta u Evropskoj akademiji (Banjaluka), potom u Sarajevu i Kulturnom centru Ambasade BiH u Zagrebu. Podgorelec je autor jednosatne TV emisije povodom 140. godišnjice dolaska trapista u Banjaluku, a radio-dokumentarni serijal "Medaljoni" (uz podršku Administrativne službe grada Banjaluka i RT RS) inicirao je i javno obilježavanje 110. godišnjice paljenja prve električne sijalice u gradu na Vrbasu. U novembru 2009. (u saradnji sa Ministarstvom prosvjete i kulture RS, Narodnim pozorištem RS, KC Banski dvor i RT RS) Podgorelec je organizovao izložbu fotografija i multimedijalni omaž povodom 20. godišnjice smrti banjalučkog pozorišnog, filmskog i TV glumca Adema Ćejvana.
U periodu 2006 - 2010. godina Slavko Podgorelec je kao organizator-realizator javno predstavio 30 projekata kojima se grad Banjaluka afirmiše kao recentni evropski kulturni centar.