Upravnik Zadužbine Ivo Andrić u Beogradu, pisac Dragan Dragojlović, izjavio je danas da je besmisleno osporavanje prava Zadužbine da raspolaže autorskim pravima jedinog nobelovca sa ovih područja, pozivanjem na njegovu nacionalnost i „fasifikovan“ testament.
"Tužno je i prava glupost što se pravno pitanje politizuje i unosi se jezik mržnje između Srba i Hrvata u godini u kojoj se obeležava pola veka od dodele Nobelove nagrade", kazao je Dragojlović.
On smatra da je najbitnije da javnost sazna da sudski spor nema nikakve veze sa Andrićevim porijeklom jer niko ne osporava da je on rođen kao katolik, odrastao u hrvatskoj porodici, ali da se zvanično osjećao srpskim piscem i da je cjelokupnu imovinu, uključujući autorska prava, ostavio Zadužbini što je sudski potvrđeno.
Testament, i sudsku odluku da je pravosnažan niko nije osporavao, podsjetio je Dragojlović, pa ni glavni „krivac“ za aktuelnu medijsku hajku, Mirko Marjanović, hrvatski pisac iz BiH koji je od 1979. do 1988. bio član Upravnog odbora Zadužbine
Da podsjetimo, Marjanović je, kao predsjednik Matice Hrvatske za BiH, pokrenuo ediciju "Hrvatski pisci u BiH u 100 knjiga" i u nju, bez saglasnosti Zadužbine, uvrstio četiri Andrićeve knjige.
Dragojlović je naglasio da je Zadužbina pokušala da bez suda riješi spor sa sarajevskim izdavačem, a kada je Marjanović to odbio, 2007. godine podnijeta je tužba. Prvostepeni sud je donio presudu u korist Zadužbine jer je cijeli slučaj sa pravne tačke potpuno jasan, a Matica hrvatska koja je izdavač, podnijela je žalbu.
Ovaj spor bi trebalo, u najskorije vrijeme, da dobije svoje finale pred drugostepenim sudom u Sarajevu i Dragojlović je siguran da će odluka biti u korist Zadužbine.
Zato on doživljava aktuelno pisanje hrvatskih i bh. medija kao pokušaj pritiska na sud da se ospori legitimnost Zadužbine kao nosioca autorskih prava. To bi bio jedini način da se žalba onih koji su ih prekršili uvaži, smatra Dragojlović, inače će nelegalni izdavači biti obavezni da plate odštetu Zadužbini. Marjanović je ponovo svoje sumnje iznio nedavno, u tekstu koji prenosi hrvatski "Jutarnji list".
"Temeljno je pitanje: kako to da Andrić svoju posljednju želju povjerenu Gvozdenu Jovaniću i Milanu Đokoviću, umjesto Veri Stojić, svojoj višegodišnjoj sekretarici, nije i potpisao, niti sudski zaveo i ovjerio, ako je 5. decembra 1974. godine, 12 dana prije odlaska u bolnicu, još bio pri svijesti? Neuvjerljivo je da on ovako važan dokument, dok još nije bio u bolnici, svjestan onoga što u njemu piše, ne potpisuje svojom rukom, da to umjesto njega čine drugi. Može li takav dokument, uopšte, biti pravno važeći? Može li proći valjanu pravnu provjeru?", navodi Marjanović.
Dragojlović je te izjave ocijenio kao pokušaj medijske manipulacije. On je objasnio da Stojićeva nije bila nikada Andrićeva „sekretarica“ već najbliža saradnica i povjerenica, a ona je bila, po Andrićevoj želji i prvi upravnik Zadužbine sve do svoje smrti.
Prema testamentu slavnog pisca koji je juna 1975. proglašen punovažnim, obrazovana je Zadužbina Ive Andrića kojoj su pripala sva sredstva od autorskih honorara kao i piščeva ušteđevina, uključujući novčani dio Nobelove nagrade.