Da li za kulturu ima mjesta u današnjem, hedonističkom društvu? Da li je moderni čovjek uopšte otkrio kulturu?
Za mene lično, kultura je duhovno nasljeđe mojih predaka koje sam dužan da cijeli svoj život pronosim kao štafetu civilizacije. Preci su je milenijumima stvarali kao pripadnici svoje zajednice te otuda imamo karakteristično kulturno nasljeđe pojedinih krajeva, koje zajedno sa drugima čini jedno neraskidivo sveopšte kulturno nasljeđe našeg srpskog naroda gdje god se on nalazio. Ono, zajedno sa kulturnim bogatstvima drugih naroda, za koje je veliki Solženjicin rekao da su boje čovječanstva, čini jednu sveistorijsku kulturu koja je stara koliko i ljudski rod. Ona pripada svakome pojedincu čija je moralna obaveza da je čuva i dopunjuje svojim sveukupnim životnim zalaganjem. Kultura je, najopštije rečeno, ono što su stvorili pojedinci i zajednice, a ima neprolaznu vrijednost. Ona se razvila u različitim oblicima umjetnosti, tradicije i običaja, često obogaćenih višim, vjerskim poimanjem postojanja, te je njena neprolaznost logična posljedica shvatanja ljudi da je život vječna kategorija.
Ja doživljavam kulturu kao isključivo nematerijalno blago. Iako tragovi kulture mogu biti i u materijalnom ili obliku te čak vezani za praktičnu upotrebu u svakodnevnom životu (to vidimo na primjeru keramičkih posuda u Antičkoj Grčkoj), ono što predstavlja kulturno nasljeđe u njima je uvijek nematerijalno i upravo zbog toga neprolazno ( kulturno nasljeđe u antičkoj grnčariji je samo umijeće i potreba za davanjem ličnog pečata te ideja o oplemenjavanju životnog prostora, koja je suštinska odlika svakog djela kulture).
Slično je i sa književnošću, čiji materijalni trag može biti na papiru, papirusu ili pergamentu, ali suštinska je neprolazna priroda poruke koje svako književno djelo nosi. Književna djela su vječna, ne zbog tehnologije koja je korištena u njihovom prenošenju, već zbog ideje koju ona prenose, ideje o slobodnoj prirodi ljudskog duha. Međutim, ključno je zapaziti da kao što ni svaka knjiga nije umjetničko djelo, tako ni svaki trag ljudskog postojanja nije kultura. Po Andrićevim riječima: ,,Pripovedač i njegovo delo ne služe ničem ako na jedan ili na drugi način ne služe čoveku i čovečnosti.’’
Tako je i sa kulturom u cjelini, ona je pripovijedanje u različitim oblicima, pripovijedanje o jednom jedinom čovječanstvu i njegovoj sudbini. Da bi pripovijedanje bilo vječno, njegova ideja mora u potpunosti slaviti ono što je dobro u čovjeku. To je posebno važno znati u modernom dobu kada se i kultura pokušava predstaviti kao prozaični sadržaj za neprosvjećene mase.
Umjetnost se svodi na ukras, a vrijednost djela se ogleda u novčanoj vrijednosti koju stekne na aukcijama. Um modernog čovjeka, malog zupčanika u mašini moderne civilizacije, nema osjećaj za viši smisao. Nedostatak emocija prema drugim ljudima se prenosi i na poimanje kulture kao zajedničkog nasljeđa svih nas. Kultura je i kroz istoriju prolazila kroz izazove, nedostatak slobode, represije nad stvaraocima, ali danas se vodi bitka za njen opstanak. Ja sam ipak optimista i smatram da će istinska kultura opstati koliko i pravi stvaraoci u svojim djelima - vječno.
Kultura - za mene to su trajne vrijednosti koje su nam na čuvanje ostavili naši preci, a mi smo dužni da ih očuvane, dodajući im i potpis našeg vremena, predamo u nasljeđe potomcima. Mi smo dužni da je sačuvamo radi dobrobiti onih koji će doći, jer samo sa kulturnim identitetom, mi smo ljudi, a ne robovi vremena.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
