Na današnji dan prije sedam godina preminuo je pjesnik Duško Trifunović.
Duško Trifunović (13. septembar 1933. Sijekovac kod Broda - 28. januar 2006, Novi Sad) je bio bh. i srpski književnik, pjesnik i televizijski autor.
Nije bio član sekcija, ni mladi pjesnik pionir. Prvu pjesmu je napisao tek po povratku iz vojske, sa 22 godine. U Sarajevo je došao sa 24 godine i zanatom bravara, ali već sljedeće godine izdaje prvu knjigu. Bio je plodan stvaralac koji je stvorio dvadeset knjiga poezije, četiri romana i nekoliko drama. Smatra se zaslužnim za kreiranje nečega što je kasnije nazvano sarajevska rokenrol škola.
Na televiziji je zapamćen kao autor emisija na TV Sarajevo „Šta djeca znaju o zavičaju“. Po izbijanju rata 1992. godine prešao je da živi u Novi Sad gde je nastavio da radi za TV Novi Sad.
Najpoznatiji je postao na osnovu saradnje sa rok sastavom „Bijelo dugme“. Do tog momenta je bilo nezamislivo da poznat i afirmisan pesnik sarađuje sa rokenrol bendom. Iz te saradnje su se izrodili hitovi kao što su „Ima neka tajna veza“, „Šta bi dao da si na mom mjestu“, "Pristao sam biću sve što hoće", itd. Sem toga, pisao je tekstove i za „Indekse“ (I pad je let) , Tešku industriju, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića (Glavo luda), Vajtu (Zlatna ribica), Arsena Dedića a posljednje poznato estradno ime sa kojim je radio je bio Željko Joksimović (pjesma „Ima nešto“). Ukupno je oko 300 njegovih pjesama komponovano i snimljeno, a svega tri pjesme u životu je napisao na muziku.
Prema sopstvenoj želji sahranjen je u Sremskim Karlovcima, 30. januara 2006.
Na Palama se jednom godišnje održava književna manifestacija „Dani Duška Trifunovića“ gdje se okupljaju pjesnici iz Srpske, Srbije i Crne Gore.
Znam zašto
Hocu da budem covekolik i kad mi izvrate kožu
znam zašto
možda baš znam i šta sam
ali cutim.
Širok sam nekako
i dozvoljavam da se rašire ruke
ali ne dirajte mesecaru u meseceve moci.
Ja rado uvijam zavoj oko jedine nade
i ne mogu da živim naopacke
i da se klanjam mraku
u kom paranoike progone fantomi
jer nisam tamoneki.
Sve cu o vama odjednom zaboraviti
i pobeci u zoru kad pospu stražari
znam i to zašto
I znam zašto želim da budem daleko.
Veliki kraj
Ne pozivam te
ali za sobom nisam zatvorio vrata.
Umro sam
doputovao na veliki kraj
i dobro mi je najzad.
Da vidiš prostranstva!
Samo -
odavde se nikuda ne može.
Za svoj rad dobio je nagrade:
„Brankova nagrada“
„Šestoaprilska nagrada“ grada Sarajeva
Savezna nagrada za brigu o deci
nagrada „Iskre kulture Vojvodine“
Instelova nagrada
Zlatni ključić
Mikina čaša 2005