BANJALUKA - Roman "Bekos" Enesa Halilovića, objavljen u izdanju "Lagune", koji je ove godine dobio nagradu "Beogradski pobednik", predstavljen je u Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor u utorak uveče, četvrtog dana Regionalnog festivala književnosti "Imperativ".
Sa autorom o romanu pričao je Berislav Blagojević, banjalučki književnik. S obzirom na različita i raznovrsna mjesta radnje u romanu, Blagojević je primijetio da je "Bekos", između ostalog, knjiga o pričanju priče, što je Halilović djelimično i potvrdio.
"Meni je uvijek važno da čitam dobru priču. Da, da čitam dobru priču. Za mene je jedan strašan osjećaj u djetinjstvu, i u nekoj mladosti, bio kada odem u biblioteku da uzmem neku dobru knjigu, pa svratim poslije škole da pročitam knjigu i vidim da nije to to. I ja se tako osjetim razočarano, jer trebalo mi je to kao neka droga. Uvijek su mi trebale dobre priče i onda sam se i vraćao, naravno, drevnim pričama, drevnoj poeziji. Radio sam u životu razne poslove, ali sam ostao vjeran tim drevnim piscima koje slabo ko čita. I uvijek sam želio da čitam i proučavam te stare, ne samo grčke i rimske pisce, nego i kulturu persijsku, staroarapsku, mesopotamsku", rekao je Halilović na početku večeri, dodajući da je pomenute kulture upleo u svoje djelo.
On je, kako će reći, istražujući stare kulture, uvidio da su sve one povezane.
"To je pod jedan. Pod dva, možda sam ja iskompleksiran čovjek. Možda sam mislio da ću biti bolji pisac ako pokažem da nešto znam. Pazi, i to je moguće. Zašto? Neko će reći: 'Šta nam može reći tamo neki čovjek iz Novog Pazara, pa možda tamo nema literature...' Onda ja kažem: 'Vidi, ja ovo znam, hajde da me čitaš, nemoj da mi kažeš da sam ovakav i onakav'. Možda je i to u pitanju kada je riječ o proučavaju starih i raznih svjetskih kultura u mom slučaju", ispričao je Halilović, dodajući da je ovaj svijet uvijek pun predrasuda prema čovjeku, pogotovo onom iz provincije.
Pisac je otkrio jednu priču koja mu je pričala tetka u djetinjstvu.
"Priča ide ovako: Jedan čovjek uznemiravao jednog čovjeka. Stalno ga je nešto kinjio, maltretirao i ovaj drugi je došao kod nekog zamišljenog sudije. I sudija, kad čuje te žalbe, vidi da je ovaj čovjek koji je napadan potpuno nevin i ne izaziva ničim tu svađu, pa mu kaže: 'Podigni ovaj kažiprst ovako i dotakni ga.' I on ga dotakne. I ovaj čovjek na mjestu mrtav, odmah pao. Ovaj potom upita sudiju 'Šta je ovo?', a sudija mu odgovara: 'Bilo mu je suđeno da pogine od tvoje ruke. On je tražio svoju smrt'. To sam ja zapamtio u djetinjstvu kad mi je tetka pričala. A poslije, kad sam čitao Sofokla, jednog stvarno velikog pisca i možda jednog od najvećih pisaca, vidio sam da je Edip na isti način ubio svog oca i onda shvatim da je tetkina priča iz te priče", naveo je Halilović, rezimirajući da se kultura uvijek hrani kulturom, te da je ona iz dijelova, fragmentarna. Halilović je dodao da ne postoji nacionalna kultura, nego samo opšta, da ona jeste ili nije, jer su sve priče povezane.
On je potom dao primjer Gilgameša.
"Niko nas u školi nije učio o tome da Gilgameš ima šest stotina osobina koje ima Herkules. Znači, nije jedan tamo bio iz Mesopotamije, a ovaj drugi Grk, nego je to jedna ličnost, samo ispričana poslije kroz različite jezike. Jedna ličnost se nadovezuje na drugu i to su opšte dokazane formule. Zapravo, sva mitologija se ponavlja, ali kako se ponavlja? Ti ako znaš mitologiju, onda je normalno da ćeš je prepoznati u životu. Tomas Man je rekao: 'Svetkovinom priče ti si jedino ruho životne tajne i ti strasno prizivaš mit da se odigra u neposrednoj sadašnjosti'. Tako kaže Tomas Man. Ernst Kasirer kaže da je mit ogledalo na osnovu koga mi tumačimo život", besjedi Halilović. Pisac je u nastavku rekao da čuvenog Argonauta pominje u "Bekosu".
"On je bio taj ljepotan koji je išao sa Argonautima da ukrade zlatno runo, pa je uzeo Medeju, i znamo sve to šta se izdešavalo, on je već star, dođe ispred broda Argo, brod satruli i udari ga onaj pramac u glavu, je l' tako? I on tu ostaje na mjestu mrtav. Znači, on se proslavio na tom brodu, i to ga je i ubilo. I onda ja kad čitam biografiju Luja Armstronga, čuvenog muzičara iz Nju Orleansa što je svirao trubu, vidim da je dobio rak usne od trube. Znači, truba ga je i proslavila i ubila. Dakle, to je potpuno ista stvar kao sa Jazonom. Dakle, taj mit je svuda oko nas. Čovjeka najviše ubije i najviše ga satre ono u čemu se najviše dao", istakao je Halilović.
Književnik je naveo da priča u "Bekosu" ima jednu vagu.
"Tu su dva psihijatra s jedne i s druge strane, ali i vaga grčko-rimske kulture, odnosno Grka i Rimljana. Te dvije kulture u osnovi su imale mnogo različitosti. Rimski duh je bio, da kažemo, pragmatičniji, jer Rimljanin voli akvadukt ne samo zato što je lijep, nego je i koristan, nosi vodu. A Grk tamo gleda neki kip i zadovoljan je samo ljepotom. Ipak, mnogo je tu i sličnosti pojašnjene u romanu", kazao je pisac, istakavši da "vaga" u njegovom romanu ne traži od čitaoca da poznaje mitove i da se nada da mit nije opterećenje u njegovoj priči.
Enes Halilović se zatim detaljnije osvrnuo na sadržaj "Bekosa".
"To je jedna jednostavna priča o jednom čovjeku koji se predstavlja da je zapravo plaćeni ubica i to je priča o tetkama, o djeci koju su odgajale tetke. Priču o tetkama sam naučio od jednog čuvenog ljekara. Kaže, kad god vidiš da ljudi govore 'ja sam imao dobru tetku, imao sam djeda, moja baka je bila mnogo dobra, ujak, stric itd.', kad, dakle, vidiš da neko priča mnogo o tim rođacima, to znači da nije dobio dovoljno pažnje od roditelja. To je adresa ove moje knjige 'Bekos'. Zapravo, na tome je ona zasnovana, na djeci koju su odgajale tetke", otkrio je Halilović. On je potom dao primjer Gintera Parhea, čovjeka koji je nožem u leđa ubo teniserku Moniku Seleš.
"Parhe se pominje u romanu. Njega liječi psihijatar i on otkriva da u stvari nikad nije ostvario neki kontakt sa nekom ženom. Samo se bio zaljubio u Štefi Graf. I onda je razmišljao kako da privuče pažnju te žene, te zgodne teniserke, a sve su teniserke zgodne. Privukao je pažnju tako što je ubo Moniku Seleš, njenu suparnicu. E, njega je odgojila tetka. On je učinio zlodjelo i ja njega ne pravdam, samo pišem o tome na koji je način odlučio da privuče pažnju na sebe. Šta je on uradio tim postupkom? Njegov postupak znači: 'Vidite me, ja postojim'. Svaki slikar kad slika sliku, on kaže: 'Vidite, ja postojim.' Kad pisac piše knjigu, on kaže: 'Vidite ljudi, ja postojim.' Dakle, svaka djelatnost je automatski označena tom rečenicom 'vidite, ja postojim, obratite pažnju na mene'", poentirao je Halilović.
On je do kraja večeri pričao i o virdžinama, starim Egipćanima, samom značenju riječi "Bekos" i drugim zanimljivim pričama koje je utkao u ovaj roman, otkrivajući da u njemu postoji i mnogo toga ličnog.
Ostatak programa četvrtog dana festivala
U okviru programa "Bajkovnica" četvrtog dana "Imperativa" predstavljen je roman za djecu "Na kraju svijeta" autorke Gordana Opalić.
Zoran Pejić iz izdavačke kuće "Deveta dimenzija" predstavio je izdanje posvećeno grupi "Led Zeppelin" u formi stripa.
"Njihova estetika lako se može zamisliti u crno-bijelim tablama gdje se mit, fantazija i energija sudaraju u jednom narativu", rečeno je tokom promocije.
U okviru programa "Noćni razgovor" sa Darkom Cvijetićem i Krunom Lokotarom razgovarao je Đorđe Krajišnik o dnevnicima "Bilješkarnica" i "Limited edišn".