TREBINJE - Svaki pjesnik bi se ponosio Dučićevom nagradom, pa se ponosim i ja, istakao je poznati srpski pjesnik Gojko Đogo, ovogodišnji dobitnik Dučićeve nagrade, koja je trebalo da mu bude uručena sinoć na svečanoj akademiji ovogodišnjih "Dučićevih večeri poezije".
Iako je dvije decenije nakon smrti Dučić bio zaboravljeni i zabranjeni pjesnik, kakvu sudbinu je osamdesetih godina imao i sam Đogo, njegova rehabilitacija je došla na velika vrata, koja su mu, kako i Đogo kaže, otvorena šezdesetih godina prošlog vijeka, kada je Miodrag Pavlović izdao "Antologiju srpskog pesništva".
"Tada su mu širom otvorena, ne samo vrata pesništva, nego i vrata kao proznom piscu, vrata moralističkog filozofa, ako može tako da se kaže, jer je veoma zanimljiva ta njegova filozofija iz 'Blaga cara Radovana' i 'Jutara sa Leutara'. Izučava se na sve strane, brane se doktorske disertacije, a njegovim povratkom ovde u Trebinje, uzdizanjem gore, u njegovu Gračanicu na Crkvini, Dučić se doista vinuo u sazvežđe naše srpske poezije i ja mislim da je stao odmah uz Njegoša, bez premca", kazao je Đogo uoči dodjele nagrade.
Iako je u Trebinju Dučićeva nagrada za Gojka Đoga očekivana ranije, on kaže da je na žiriju bila procjena, a svemu je, možda, doprinijela i jedna namjerna zaboravljenost onog pjesnika buntovnika "vunenih vremena", nakon kojih je došao i rat u kome su njegove pjesme gotovo zaćutale.
Đogo kaže da ipak nije zaćutao, pišući prozne tekstove, te, uprkos svemu, sebe ne smatra velikim pjesnikom ljubavne poezije. S najvećom se radošću sjeća "čekanja Dučićevog povratka" u Trebinje, prve zamisli da se sahrani u mauzoleju u Gradskom parku, u blizini sabornog hrama, ali bez krsta kao osnovnog znamenja, a onda se, ipak, desila Gračanica. Đogo dodaje da su, nažalost, kod nas uvijek "vunena vremena", kao sinonim za strah i za nešto strašno, ali se, ipak, pomalo raspliću.
"Tako sam osamdesetih godina razvio motiv da je vuna raspredena u stotinu vrsta, stotinu užadi, stotinu uzica i pomalo opasava i steže svakoga od nas, ali i prolazi kroz svakoga od nas kao krvne žile.
Ipak, sama činjenica da mi o tome govorimo, najbolji je dokaz koliko se ta vremena ogromno mnogo menjaju. Danas mi vašem ili našem predsedniku države možemo reći šta god hoćemo i da ni vama ni meni ništa ne bude. To je u ona vremena bilo nezamislivo i da pomislite, a kamoli da kažete, jer smo svi nekako bili u jednoj šizofrenoj situaciji, svi podeljene ličnosti, dok se danas ta vuna polako raspreda", dodaje Đogo.
Dučićevu nagradu je, takođe, dobio za narodni motiv "Grane oblaka", koji je prenio iz narodne pjesme, jer, kako kaže, svaki pjesnik, pa i svaki čovjek, kad mu sve ponestane - okrene glavu ka nebesima pa se, ako nema za šta drugo, hvata za tu grančicu od oblaka...
Program
Na "Dučićevim večerima poezije" danas se služe sveta liturgija i pomen Jovanu Dučiću, u dnevnom terminu je naučni skup, a u 19 i 30 se na pjesničkoj večeri "Na Dučićevom putu" završavaju ovogodišnje "Dučićeve večeri poezije"…