Književnost

Jubilarno 55. Brankovo kolo otvoreno u Sremskim Karlovcima

Jubilarno 55. Brankovo kolo otvoreno u Sremskim Karlovcima
Foto: brankovokolo.org | Jubilarno 55. Brankovo kolo otvoreno u Sremskim Karlovcima
R.B.

SREMSKI KARLOVCI - U kontinuitetu koji traje preko pola vijeka, u zlatonosnoj tradiciji proslavljanja stražilovske linije pjevanja i vječite pjesničke mladosti Branka Radičevića, juče je, 11. septembra, u Sremskim Karlovcima, u biblioteci "Branko Radičević" (Soba Dejana Medakovića), svečano otvoreno jubilarno 55. Brankovo kolo u znaku Radičevićevog slavnog dvostiha: "Oj, Karlovci, mesto moje drago,/ ko detence došao sam amo".

U prepunoj biblioteci, u prostoru koji podsjeća na jednog od najvećih đaka Karlovačke gimnazije, Dejana Medakovića, prisutne je pozdravio Nenad Grujičić, predsjednik Brankovog kola, istakavši ljepotu i nužnost održavanja Brankovog kola kao manifestacije mladosti u Sremskim Karlovcima, gdje se mladi Radičević pod imenom Aleksije školovao i šest godina živio kao budući vječiti Orfej srpskog romantizma, a prije njega i poznati pjesnik klasicista, arhimandrit Lukijan Mušicki.

Branko je u Temišvaru i Beču bio student filozofije (mudroljublja), prava i medicine. Nenad Grujičić je istakao privilegiju mladosti koja po zakonima prirode omogućava razvoj poezije i života u budućnosti. I kao takvo, Brankovo kolo svojom brend-misijom privilegovano se održava u Sremskim Karlovcima - srpskom Sionu, na Stražilovu - srpskom Parnasu i u Novom Sadu - srpskoj Atini.

Duško Novaković otvorio jubilarno Brankovo kolo

Po dugoj tradiciji, Brankovo kolo svake godine otvara jedan istaknuti pjesnik, ponekad, i rjeđe, prozni pisac. Ove godine, jubilarno 55. Brankovo kolo svojom besjedom o Branku Radičeviću otvorio je ugledni srpski pjesnik Duško Novaković. Prije objavljivanja cjeline, donosimo dio te originalne besjede:

"I ja volim Brankovu poeziju i to, ne samo zbog onih pesama koje su postale kolektivni duh i dah srpske poezije, kao što su: 'Đački rastanak', 'Kad mlidijah umreti', 'Put', 'Tuga i opomena', već i zbog onih kratkih, od svega nekoliko stihova, eliptičnih, nastalih kad je pesnikovo srce bilo gladno i mlado, kako kaže Isidora Sekulić, 'kad je pesnik brektao kao zmaj vreli i pun potreba životnih', a dodaje Isidora, 'kad se umiljavao kao zlatno mače'. To je, recimo, izraženo u njegovoj pesmici, po dužini pesmuljku, pod nazivom 'Kletva', a glasi: 'Zelena je trava / Mome na njoj spava, / Vijar vetar pirnu, / U suknju joj dirnu, / Suknjica se širi / A nožica viri, / Ao nono bela, / Voda te odnela / Pa – meni donela!' Kakav ljubavni treptaj romantičnog nadrealizma, pre onog notiranog nadrealizma kao književnog pravca, kakvi sokovi životnih želja, kakve strasti koje žele da pripitome i one prepreke prirode, teške za pripitomljavanje. Kakva upornost Brankove pesničke invencije da ne sme odustati od unutrašnjih najprisnijih plamenova od kojih telo gori."

Afirmišući jedinstvenu stražilovsku liniju pjevanja Branka Radičevića i potonjih srpskih poeta, na svečanom otvaranju 55. Brankovog kola nastupili su pjesnici različitih generacija: Ranko Čolaković, Julija Kapornjai, Damir Malešev, Kosta Kosovac, Marija Prgomelja i Georgije Marković. Raznovrsne pjesme i poetike zadržale su pažnju brojne publike i zagrijale dlanove oduševljenih u prvom hladnijem danu nakon tromjesečne uporne žege na Balkanu i u Evropi.

Poezija, gluma i muzika pred publikom

Glumački talenat, kroz Brankovu antologijsku pjesmu "Ukor" i dio monodrame Nenada Grujičića "Ja, Mina Brankova", zasjao je u interpretaciji dramske umjetnice Danice Petrović. I pjesma i monodrama odvele su publiku u devetnaesti vijek, u stoljeće srpskog romantizma gdje je Branko vrhunio svojim talentom, sudbinom i pjesničkim jezikom koji je ostao za sva vremena.

Muzičke dijelove programa na harmonici i uz gitaru ispunili su talentovani učenici Osnovne škole "23. oktobar" iz Sremskih Karlovaca, Petar Praća i Jelena Jočić, koji su izveli, ponaosob, najprije Bahovu kompoziciju "Mali preludijum", pa muziku iz filma "Pirati sa Kariba".

Dio Brankove poeme "Đački rastanak" izveli su Doroteja Birčanin, Petar Bauer i Lena Kovačević. Pjesmu za djecu "Ribarčeta san" ("Cic") govorio je Petar Bauer, a potom su je na originalan način zajedno izvele Tijana Miljević i Dunja Miljuš. Svoju pjesmu govorio je i učenik Sergej Savić.

U muzičkom dijelu, u samoj završnici svečanosti, ponovo se uključio pjesnik Damir Malešev, sada kao gitarista koji je otpjevao kultnu Brankovu pjesmu "Pevam danju, pevam noću" ("Mini Karadžić u spomenicu") kompozitora Kornelija Kovača.

Dajući prirodan ritam toku svečanog otvaranja, program je vodila pjesnikinja Bojana Jelenković. Na kraju svečanosti Brankovo kolo darivalo je pjesnike i umjetnike kompletom svojih svečanih izdanja u znaku 200. godišnjice Brankovog rođenja, ali i Osnovnu školu "23. oktobar" iz Sremskih Karlovaca i njene đake, ponaosob, knjigama za djecu.

Program se nastavlja na Stražilovu

Danas, 12. septembra, biće održani tradicionalni programi na Stražilovu pod motom: "Amo, živo, cveću poitajte,/ pa ga s' mladi puno nakidajte".

Najprije će u 10 časova biti položeno cvijeće i prislužena svijeća na Brankovom grobu, a sat kasnije kod "Brankovog čardaka", uz drugi spomenik Branku, biće uručene prestižne nagrade "Stražilovo" i održan poznati "Stražilovski miting poezije".

Najčitanije