Dragoslav Mihailović je jedan od najznačajnijih pisaca u ukupnoj istoriji srpske književnosti, izjavio je danas za akademik Dušan Kovačević, povodom smrti Mihailovića.
"Upoznao sam ga početkom 70-ih godina kada je dolazio u Atelje 212 na viđanja i prijateljske razgovore sa Borislavom Mihajlovićem Mihizom koji mu je i objavio prvu zbirku priča dok je bio urednik u Matici srpskoj. To je Dragoslavova poznata zbirka 'Frede, laku noć'", rekao je Kovačević.
Naveo je da je, i kao Borislav Pekić, i Dragoslav počeo da piše tek poslije 30. godine i imao je osjećaj, kao i Bora, da mora da nadoknadi propušteno vrijeme u mladosti, u oba slučaja zbog robije.
"Sa Dragoslavom sam bio u prijateljskim razgovorima i susretima više od pola vijeka i nikad se za sve to vrijeme nismo ni sporječkali, mada je poznato da je Dragoslav bio čovjek britkog i beskompromisnog jezika. Njegov roman i drama 'Kad su cvetale tikve' obilježili su istoriju literature i pozorišta. Kad je predstava zabranjena zbog Titove prijedbe 'da tamo neki Mihiz piše neke problematične stvari', Tito nije znao ni ime Dragoslavljevo, ali je bilo dovoljno da ga ponovo zabrane", kaže Kovačević.
Izuzetno mi je žao što je napustio ovaj svijet, koji je razumio i u svojim knjigama tako dobro opisao, zaključio je Dušan Kovačević.