Ono što je prošlo više ne postoji, ono što će biti još nije došlo. Pa šta onda postoji? Samo ona tačka u kojoj se sastaju prošlo i buduće. Eto, u toj tački je sav naš život, svojevremeno je govorio Lav Nikolajevič Tolstoj, ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca i novelista, koji je svoju besmrtnost obezbijedio romanima "Ana Karenjina" i "Rat i mir".
Nema čovjeka koji barem jednom u životu ne citira Tolstoja ili se ne uplete u njegovu filozofiju života koju je protkivao kroz svaku svoju napisanu rečenicu. Nema žene koja nije zaplakala nad sudbinom njegove Ane Karenjine ili čovjeka koji se nije prepoznao u nekom od karaktera koje je tako znalački i slikovito predstavljao čitalačkoj publici.
Genije je rođen
Rođen je u mjestu Jasna Poljana 9. septembra 1828. u pokrajini Tula, kao četvrto od petoro djece (Marija, Nikolaj, Sergej, Dimitrije, Lav) Nikolaja Iljiča i Marije Nikolajevne Volkonski. Njegova porodica bila je plemićkog porijekla. Titulu grofa njegovim precima dodijelio je u 18. vijeku lično Petar Veliki. Tolstojevi roditelji umrli su dok je još bio dijete, pa su ga podigli i za njega se brinuli rođaci. Gubitak roditelja podstiče ga na razmišljanja o životu, smrti i sreći. Zaključio je kako smrt može doći bilo kada te da se sreća može postići samo u sadašnjosti. Uvjerio je sebe da, ukoliko nauči da trpi patnju, nikada neće biti nesrećan te se bičevao dok ne proplače. Sa osam godina upoznaje svoju prvu ljubav, devetogodišnju Sonječku Kološin. Poslije Sonječke zaljubio se u Ljubovu Isljenjoevu, koja je stanovala u susjedstvu. Mnogo joj se divio i bio je strašno ljubomoran kada je ona poklanjala svoju pažnju drugom. Jednog dana, vidjevši je kako s balkona razgovara s nekim dečkom, u bijesu ju je udario tako snažno da je pala s balkona. Zbog toga je šepala više godina. Ono što je zanimljivo jeste da će mu ona kasnije postati punica.
Zaljubljenost pri svakom susretu
Sa 18 godina počinje patiti zbog svoje ružnoće - širokog nosa, debelih usana i sivih malih očiju. Zbog toga u prisutnosti žena postaje stidljiv i zbunjen. U to vrijeme često je zaljubljen, a da bi se zaljubio bilo je dovoljno samo da sretne neku ženu. Prvo je bio zaljubljen u Aleksandru, sestru svog prijatelja, zatim u jednu udatu ženu, a nakon toga u nasmijanu Zinaidu, prijateljicu svoje sestre Marije. Mada je bio osjetljiv prema ljepoti Zinaide, cijenio je njenu blistavu inteligenciju, humor i sklonost ka poeziji. Najviše je volio s njom voditi duge i beskrajno strasne razgovore. Međutim, stvarnost nije bila tako uzvišena. Razdiran snažnom i vatrenom senzualnošću, prepustio se porocima. Udvarao se damama, a spavao je sa sobaricama. Tako je zavolio mladu i lijepu šesnaestogodišnju sluškinju. Naslutivši tu avanturu, njegova tetka je otjerala tu sluškiju, koja je ubrzo umrla tragičnom smrću.
U to vrijeme puno se druži s bratom Sergejom, čija je kuća uvije bila puna lijepih Ciganki. Tu se predavao porocima. Prvo alkoholu, a zatim i kocki, na kojoj će izgubiti velik dio posjeda i nekoliko kuća. Poroka kocke neće se riješiti godinama. Boraveći zimi u Moskvi i Petrogradu, najčešće je završavao svoje večeri kod Cigana, s prijateljima i djedom svoje buduće supruge. Napuštajući balove i šarmantne djevojke, odlazio je u krčme po predgrađima Petrograda. Krčme pune Ciganki, šampanjca, svađa, polupanih čaša, muzike i pjesama, koje su bile za Tolstoja nezaboravne. Tu upoznaje voljenu Kaću - pjevačicu koja mu se nije skidala s krila. Ako se može vjerovati njegovom dnevniku, samo dva dana poslije njegove zakletve kako više neće ići ženama, nije mogao odoljeti. Vrativši se balovima i mondenskim skupovima, uobražava da je zaljubljen u kneginju Ščerbotovu. Iz tog vjerovanja, nešto kasnije, nastaće "Priča jučerašnjeg dana".
Poslije su se redale druge ljubavi, tu je bila Valerija, prva komšinica, mlada kneginja Livov, Aleksandra Tolstoj, djedova kćerka, Marenjka (koja će postati Marija u njegovom romanu "Kozaci"), Teodorina, Sonja, kćerka Ljubove Isljenjeve postala mu je žena. Imao je veze i s izvjesnom Engleskinjom Dorom i jednom bucmastom i veselom sluškinjom.
Kobni dnevnik
Tolstoj je odlučio da isprosi Sonju, kćerku svoje simpatije, koju je zbog ljubomore bacio s balkona. Pred vjenčanje, na Sonjino insistiranje da pogleda njegov dnevnik, Tolstoj je bez ikakvog otpora pristao. Mlada i naivna otkriva najbrutalniju i najgrublju stranu života svog budućeg supruga. Najviše ju je pogodilo što je njen zaručnik daleko od oličenja junaka iz legende koju je ona sebi stvorila. Posljednju nedjelju prije braka Tolstoj je imao seksualne odnose s nekom mjesnom seljankom. Njena ljutnja prerasla je u neizvjesnost kada se na dan vjenčanja mladoženja nije pojavljivao. Sa zakašnjenjem od nekoliko sati stigao je i brak je sklopljen. Brak je ubrzo ušao u problematičnu fazu, jer je Sonja neprekidno mislila na žene koje je Tolstoj poznavao prije nje. Naročito je mrzila Aksinju, s kojom je imao sina, seljanku koja je tri godine bila ljubavnica njenog supruga. Jednog dana ju je prepoznala među seljankama koje su bile pozvane da izmijene pod u kući. Krv joj je uzavrela i nastale su scene koje je Tolstoj mrzio iz dna duše. Pomisao na muževljevu nevjeru s Aksinjom ili nekom drugom seljankom, proganjala ju je. Prerušavala se u seljanku, navukla maramu na oči i išla za njim ulicom kako bi vidjela da li će je pozvati da pođe s njim u šumarak.
Sestra Tanja
Sonjina mlađa sestra Tanja često je dolazila na njihovo imanje. U to vrijeme Tanja je imala velikog uticaja na Tolstoja. Pisac je volio dugo pričati s ljupkom Tanjom. Slušajući je mislio je na Natašu Rostovu iz njegovog budućeg romana "Rat i mir". Bilježio je njena osjećanja, pokrete, kratku prošlost. Kad je Sergej, stariji Tolstojev brat, ponudio ruku Tanji, Sonja se naročito radovala jer je bila ljubomorna na svoju sestru, čije je društvo njen muž i previše volio. U to vrijeme imao je jednu šarmantnu sekretaricu, koja mu je mnogo pomagala u njegovom radu, ali na Sonjino ustrajavanje da je otpusti Tolstoj je popustio. Koliko god je Sonja bila ljubomorna, Tolstoj je bio još više. Ona još relativno mlada, srela je nekadašnjeg obožavaoca - mladog poručnika Polivanova. Kako je brak trajao sve duže, Sonja i Lav međusobno su bili sve udaljeniji. Oboje su se osjećali usamljenim. U to vrijeme Tolstoja hvata manija bježanja od supruge. Sonja, sada već u godinama, majka trinaestoro djece, biva sve nervoznija. Pored ove histerične žene Tolstoj će ipak ostati samo zahvaljujući djeci. Ipak, pred kraj života pobjeći će od nje i završiti na nekoj maloj ruskoj seoskoj željezničkoj stanici Astopov, gdje završava svoj veoma buran život 20. novembra 1910. zbog upale pluća. Sonja će tada primiti telegram u kom je pisalo: "Umro Tolstoj".
Književni rad
U mladosti Tolstoj čita Sterna i oduševljava se Puškinom, dok ga Ljermontova proza uči topografskoj tačnosti (koju koristi u "Ratu i miru"). Njegov prvi književni rad, "Istorija jučerašnjeg dana" (1851.), je bio pokušaj pričanja o duševnim stanjima jednoga dana. Šklovski ga smatra ranom pojavom "toka svijesti" i pristupom poetici snova - koja će dobiti znatno mjesto u strukturi "Rata i mira". U prvoj polovini pedesetih godina 19. vijeka nastaje Tolstojeva trilogija: "Djetinjstvo" (1852.), "Dječaštvo" (1854.) i "Mladost" (1857.). Opisujući opsadu Sevastopolja u Krimskom ratu, Tolstoj se vraća načelima ranog ruskog realizma, tzv. naturalne škole, i žanru objektivnog "ogleda".
Već 1861. Tolstoj je pisao ruskom političkom emigrantu Gercenu u London kako je naumio pisati roman u kojem junak treba da bude povratnik dekabrist. Tako se postepeno rađao najveći Tolstojev roman "Rat i mir". Prethodio mu je "Dekabrist" (1861.), s uvodom u kojem se spominje pobjeda ruske vojske 1812. i poraz 1855. godine. "Ana Karenjina" je nastajala između 1875. i 1877, pisana u nastavcima, pa se nizanjem dvije paralelne fabule pojavljuju motivi društvenog i kulturnog života, ali i ruske privrede tih godina. Roman u kojem providnost kažnjava nevjeru (Vronski nestaje u Srbiji, Ana se baca pod voz) prevladao je piščevu moralistiku.
Prelomna godina u Tolstojevom životu je 1881. Obraća se vjeri, posjećuje manastire, razgovara s pristalicama sekti, zaključuje kako se samo ćudorednim usavršavanjem može postizati napredak u društvu. Zlu se ne valja suprotstavljati, nego treba prosvjećivati puk, uzgajati u njemu hrišćanska načela. Tome ima služiti knjiga, pristupačna mnoštvu, a to u Rusiji znači seljaštvu. Traži književni oblik koji bi dopirao sve do izgladnjelog sela u "Pučkim pripovijestima" (1887.), koje su pisane kao jevanđeoske parabole.
Međutim, u vrijeme svoje najveće popularnosti, Tolstoj doživljava tešku duševnu krizu, podstaknutu i porodičnim sporom. Umire na željezničkoj stanici.
Zagovornik mira
Osim kao veliki književnik, Tolstoj će ostati upamćen i kao veliki zagovornik mira i nenasilja. Pismo koje je napisao jednim indijskim novinama 1908, naslovljeno "Pismo Hindusima", rezultiralo je intenzivnim dopisivanjem s Gandijem. U tom dopisivanju Tolstoj je uvjerio Gandija da odustane od nasilnih metoda i prihvati politiku neoružanog otpora. Kasnije će Gandi u svojoj autobiografiji Tolstoja nazvati "najvećim apostolom nenasilja današnjice".
Najpoznatija djela
"Istorija jučerašnjeg dana"
"Djetinjstvo"
"Dječaštvo"
"Sevastopoljske pripovijetke"
"Mladost"
"Dva husara"
"Porodična sreća"
"Dekabrist"
"Napredak i određenje obrazovanja"
"Kozaci"
"Platnomjer"
"Rat i mir"
"Azbuka"
"Kavkaski zatvorenik"
"Ana Karenjina"
"Ispovijed"
"Šta nam je onda činiti"
"Smrt Ivana Iljiča"
"Pučke pripovijesti"
"Krajcerova sonata"
"Otac Sergije"
"Uskrsnuće"
"Gospodar i sluga"
"Hadži Murat"
Poznate Tolstojeve izreke
- Ništa nije važno osim onoga što radimo u sadašnjem trenutku.
- Pobijediti loše navike čovjek može samo danas, a ne sutra.
- U prepirkama se zaboravlja istina. Prepirku prekida onaj ko je pametniji.
- Ne slušaj nikad one koji govore loše o drugima, a dobro o vama!
- Daj više odmora jeziku nego rukama.
- Mozak besposlenog čovjeka je omiljeno prebivalište đavolovo.
- Sedam puta prevrni jezik prije nego što počneš govoriti.
- Zadovoljstva bogataša stvaraju se suzama siromaha.
- Bojimo se samo onoga što volimo.
- Plod niče iz sjemena, a djela iz misli.
- Zloba ljudska uvijek polazi od nemoći.
- Žena je kamen spoticanja za karijeru jednog čovjeka.