Miodrag Lazarević je pjesnik, pisac, aforističar i satiričar iz Požarevca čiji je rukopis "Buncanje" osvojio nagradu "Zlatna sova" za najbolji neobjavljeni roman na konkursu Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo. Roman će već 19. septembra biti promovisan na Sajmu knjige u Banjaluci.
NN: Šta za Vas kao iskusnog pisca predstavlja nagrada "Zlatna sova" i nagrade uopšte, te koje nagrade u regionu, po Vašem mišljenju, zaslužuju pažnju književne javnosti?
LAZAREVIĆ: Ja sam osvojio nagrade za aforizme, za poeziju, za priče, tako da mi je ovo prvi put za roman i jeste mi ona najdraža, pošto mi je to tek drugi roman. I prvi je naišao na dobar odjek kod publike, ali ovaj je nagrađen i očekujem da će i publika poput žirija vrednovati delo, jer možda bi neki žiri u drugom sastavu nagradio neku drugu knjigu. Nagrade, naravno, znače ako su prestižne. Za aforizme "Zlatna kaciga", i "Čivijada" u Šapcu neke su od najvećih u regionu za satiru. Nagrade su toliko vredne koliko do izražaja dolazi vaš rad.
NN: Rad na polju proze Vam je zahtjevniji od onog na polju poezije i aforizma?
LAZAREVIĆ: Pisanje romana ipak traje duže. Za "Buncanje" sam sakupljao materijal desetak-petnaest godina, zapisivao i onda sve to sastavljao u celinu. Roman je duža proza, kao matematika, mora da se sedne i da se zagrije stolica. Ja sam ipak do sada bio za kraću formu, a to može brže da se uradi, dok idete ulicom, što kažu, padne na glavu, a slična situacija je i sa poezijom, uglavnom se piše samo pod naletima inspiracije. Sada imam u planu jednu zbirku pripovedaka, sve je to još u glavi i pomalo na papiru, ali treba da se sedne i da se to konačno završi i još par romana koje sam započeo, a Bože zdravlja, u planu je i nastavak romana "Buncanje".
NN: Koliko je autobiografskog u "Buncanju"?
LAZAREVIĆ: Ima dosta, taj dečak u internatu sam ja, ali, normalno, ne radi se sto posto o autobiografskom romanu.
NN: S obzirom na to da ste roman pisali tehnikom "toka misli", moram Vas pitati gdje vidite savremenu srpsku književnost - da li su pisci bliži stilovima Agate Kristi ili pak Vilijama Foknera i Tomasa Mana?
LAZAREVIĆ: Ne znam šta da vam kažem, ja čitam te nagrađene romane, uglavnom što dobiju NIN-ovu ili nagradu "Meša Selimović" i mnogi kritičari kažu, ne svi, naravno, jer i to zavisi od njihovog senzibiliteta, da za veliku priču treba velika tema. Dakle, mislim da je najvažnija priča, bez obzira na to da li se radilo o velikom ili manjem događaju i na koji stilski način to bilo obrađeno.
NN: "Ovolike promene na vlasti može da izdrži samo narod koji se ne menja", aforizam je koji Vam je donio prvu nagradu u Kruševcu ove godine na festivalu satire. Da li, kada su naši krajevi u pitanju, važi ona fraza: "Narod uvijek ima vlast kakvu zaslužuje"?
LAZAREVIĆ: Izgleda da je tako, jer kod nas uvek može da se piše satira. Da smo u Švajcarskoj ili Kanadi, ostalo bi nam samo da pišemo ljubavne aforizme ili poeziju, ovako imamo više izbora. Radoje Domanović da je živeo tamo sigurno ne bi uspeo.
Sajam knjige u Banjaluci
Jubilarni, 20. međunarodni sajam knjige Banjaluka 2015. svečano će biti otvoren u utorak 15. septembra s početkom u 17 časova u Sportskoj dvorani "Borik". Pozdravnu besjedu govoriće književnik iz Srbije Dragan Velikić. Sajam će u periodu od 15. do 21. septembra biti domaćin brojnim izdavačkim kućama iz BiH i regiona, a biće održane i promocije knjiga, te organizovana druženja čitalaca s piscima.