Miladin Berić je pjesnik, satiričar i predsjednik banjalučke podružnice Udruženja književnika Republike Srpske, koja povodom Međunarodnog dana šale i u saradnji sa Narodnom i univerzitetskom bibliotekom Republike Srpske (NUB RS), u ovoj instituciji danas s početkom u 13 časova organizuje program "U 13 sa aforističarima".
Pored Berića u programu učestvuju Živko Vujić, Vojin Trivunović, Dinko Osmančević, Radovan Piljak i Raneko Kela, a više o aforizmu i satiri danas ovim povodom Berić je govorio za "Nezavisne".
NN: Danas je plodno tlo za satiru. Kako se, s druge strane, satira kotira u književnim krugovima?
BERIĆ: Kod nas je, nažalost, uvijek plodno tlo za satiru. Jednostavno sva naša politička garnitura, ali i društvo u cjelini, koje vrednuje nešto što nije za vrednovanje, kao da izazivaju satiričare na reakciju. Ono što je žalosno jeste da ne postoji nikakva kontrareakcija na određenu satiričnu opservaciju jer je društvo do te mjere potonulo u živo blato da iz mulja viri još samo, ne ruka spasa - nego prst spasa. Koji od pet, nije bitno. Ne treba očekivati da neko van književnih krugova cijeni satiru kada je ne cijene ni u književnim krugovima, odnosno cijene je samo oni koji je pišu. Šansa da neka satirična knjiga dobije kakvu nagradu van satiričnog konkursa je nikakva. Satira se smatra lakim štivom u književnim krugovima, posebno se lakim štivom smatraju aforizmi, koje smatraju dosjetkama koje nemaju umjetničkih pretenzija, što je totalno pogrešno.
NN: Koliko je jednostavno ili teško pisati aforizme s obzirom na to da je to kratka forma od koje se očekuju aktuelnost i univerzalnost u isto vrijeme?
BERIĆ: Aforizam je, kako reče jedan od mojih kolega, roman u malom. On ima svoju strukturu, koja je mala ali čvrsta. Dobar aforizam, aforizam koji ima dušu, paradoks, žaoku i koji ostaje da traje je veoma teško napisati jer samo jedna riječ može da od dobrog napravi loš aforizam i obrnuto. Odličan aforizam jest kratak, ali je tehničar. Teško je izbjeći zamku pa ne biti aktuelan i u aforizmu. Ali ta aktuelnost mora imati kakvu-takvu crtu univerzalnosti. Svako imalo domišljat je mogao da se poigra sa prezimenom bivšeg austrijskog kancelara smatrajući da je napisao dobar aforizam. A upravo obrnuto, desila mu se dosjetka, dosjetka koja za godinu-dvije neće imati nikakvu vrijednost jer dolazi generacija koja neće imati pojma ko je pomenuta individua.
NN: U Srbiji postoji nekoliko značajnih nagrada za satiru i aforizam. Kakva je situacija kod nas?
BERIĆ: U Srbiji postoji desetak značajnih nagrada za satirične domete, neke kao recimo "Zlatna kaciga" sa višedecenijskom tradicijom ili neke pokrivene velikim satiričnim imenom (nagrada "Radoje Domanović"). Za pomenute nagrade konkuriše sav satirični krem regiona i te nagrade imaju i određen značaj i svakako ih nije nimalo lako zaslužiti. Zatim i dva najveća srpska lista "Politika" i "Večernje novosti" promovišu satiru i imaju urednika za taj vid književnosti. Kod nas trenutno, nakon gašenje "Nosoroga" koji je izdržavao dvadesetak godina, da nema festivala "Kriva Drina" u Zvorniku koji nagrađuje "Zlatnom vijugom" i festivala u Bijeljini koji dodjeljuje "Satirično pero" bilo bi Domanovićevo mrtvo more. U Federaciji BiH je situacija mnogo gora pošto oni ne organizuju ništa, baš ništa. Satira je pastorče književnosti, a književnost je na dnu.
NN: Pandemija virusa korona još nije zvanično završena, a u Evropi bukti rat koji i kod nas prijeti cijenama, a tu je strah i od nuklearnog sukoba. Kakav odgovor humor ima na ovako sivu svakodnevicu?
BERIĆ: Satiričari imaju, odnosno moraju imati spreman odgovor na sve što se dešava u društvu. Kao što su pisali o pandemiji, sada pišu o ratu. Neki smatraju da satirične, a pogotovo humoristične, muze treba da ćute u vrijeme smrti, ali uzevši u obzir da je smijeh najljekovitija stvar na svijetu s tim se ne slažem. Naravno, satira ne bi trebalo da bude navijačka, pogotovo ne politički navijačka, jer u tom slučaju gubi svaki smisao. Mi smo navikli da se šalimo na svoj račun. Svi naši vicevi su o našima, a ne o tamo nekim Džonu i Polu. Još jednom ponavljam - humor je ljekovit i neophodan, pogotovo u sivim svakodnevicama koje su se kod nas baš protegle.
NN: Koje biste knjige satire i aforizma iz savremene književne produkcije u Republici Srpskoj napisane posljednjih godina izdvojili kao vrijedne?
BERIĆ: Izbor u ovom slučaju nije nimalo lagan, ali neka to budu: "Umnjaci izrastaju kasnije" Stanislava Tomića, "Povijest" Gorana Kljajića, "Trbenda silni" Milutina Pejića, "Pisanje u vjetar" Živka Đuze, "Kako je gurao Sizif" Živka Vujića i "Bombe i upaljači" Vojina Trivunovića.
Berićevi aforizmi
* Tek kad smo sabrali dva i dva počeli smo dizati tri prsta!
* U BiH vlada takva nestašica ulja da ga uskoro neće biti za ishranu, već samo za dolijevanje na vatru!
* Spremni smo za NATO. I mi saznamo ko nam je u vazdušnom prostoru tek kada padne!
* U demokratiju se najviše zaklinju oni koji su sve one sa drugačijim mišljenjem izbacili iz prijatelja!
* Nismo mi neutralni zato što smo pametni, već zato što se ni oko čega ne možemo dogovoriti!
* Birajući između dva zla uvijek izaberemo tri!
* Što je više zaposlenih u Vladi sa fakultetskom diplomom - sve je veći manjak stručne radne snage!