Sasvim je česta situacija da neko istovremeno stvara poeziju i bavi se novinarstvom, ali jedna od rjeđih i zanimljivijih stvari jeste da se po pjesmama nečije zbirke snimi čitav muzički album, kao što je to slučaj sa našim sagovornikom.
Četiri knjige poezije i jedan muzički rok disk s pjesmama rok i metal sastava s njegovim stihovima stoje iza Milana B. Popovića, pjesnika, novinara i kolumniste nekoliko dnevnih listova iz regiona, te saradnika više muzičkih štampanih i veb redakcija.
U razgovoru za "Nezavisne" ovaj Beograđanin, koji je takođe i kritičar, otkriva da je novi CD u pripremi, te bi po planovima trebalo da se pojavi u septembru naredne godine.
"Kao što, verujem, i vi osećate na svojoj koži, vreme u kojem sada živimo i dalje je aktuelno, kako sam ga ja nazvao - vreme je brutalnih dobronamernika", ističe Popović, aludirajući na naziv jedne od svojih zbirki pjesama.
Dodaje da nove knjige poezije strpljivo čekaju svoj red na objavljivanje.
"Bitno je da ima ideja i planova, inspiracije. Nećemo da pravimo hiperprodukciju. To je besmisleno", ističe on.
NN: Ko su brutalni dobronamjernici i da li njihovo vrijeme prolazi?
POPOVIĆ: Da skratim i pojednostavim, brutalni dobronamernici su loši ljudi s lošim namerama, a njihovo vreme nije prošlo, ono je tu i dalje traje. Ja se svojom umetnošću borim protiv njih.
NN: Uz Vaše ime ispisano je nekoliko profesija. Kojoj ste najposvećeniji?
POPOVIĆ: Svakoj profesiji u kojoj aktivno delujem sam podjednako snažno posvećen, ali poeziju najviše volim jer se u njoj najkomotnije osećam i imam najveću slobodu. Sve ih doživljavam prvenstveno kao svoje velike ljubavi, ventile, načine komunikacije sa ljudima, kao nešto čemu sam odlučio da se u potpunosti posvetim do kraja svog života.
NN: Na kakve se ideje naslanjaju Vaši stihovi i koliko dugo je poezija dio Vašeg života?
POPOVIĆ: Prve tri knjige su neizbežan deo moje pesničke trilogije "Bolji od svog života". One su moderne, protestne, urbane, refleksivne, misaone, religijske, buntovne, mračne, duboko "skrozirajuće", ispovedne knjige pesama. Na osnovu stihova iz te prve tri knjige pesama nastao je i kompilacioni CD "Vreme brutalnih dobronamernika", sa 17 pesama rok i metal sastava, koji su komponovali muziku i aranžmane na moje poetske zapise. Nakon te tri knjige pesama, objavio sam i četvrtu, potpuno drugačiju, satiričnu knjigu. Ona je vedrija, duhovitija, vickastija knjiga.
NN: Kako ste došli na ideju da muzičari naprave kompozicije na Vaše tekstove?
POPOVIĆ: Hteo sam da modernu, savremenu književnost i poeziju približim rokenrol publici tj. onoj grupi ljudi koja voli muziku koju i ja privatno slušam. Već 20 godina u muzičkim časopisima pišem muzičku kritiku i na taj način popularišem balkansku, ex-YU rok kulturu. Kompilacija "Vreme brutalnih dobronamernika" je nadogradnja i logičan, ovoga puta umetnički korak na bolje i više. Muzički CD na neki način predstavlja završni i ekskluzivni čin moje objavljene poetske trilogije. Na njemu su učešće uzeli sastavi "Instant karma", Slađana Milošević, "Alogia", "Abonos", "Art diler", "Backbone", "Tales of dark", "Broken strings", "Atlantida", "Disparador", "Amaranth", "A.R. Club", "Heaven Rain", "Iskaz", "Darkshines", "Asphalt Chant", "Seraphim" i "Demether". Ceo CD u mp3 formatu s kompletnom knjižicom i pres-materijalom čitaoci mogu besplatno skinuti s mog sajta MolitvaTetoviranogSrca.com.
NN: Da li to znači da smatrate da je kvalitet pjesničkog izraza u današnjoj rok muzici u deficitu?
POPOVIĆ: Da, to apsolutno smatram i tvrdim da je tako. To i muzičari sami dobro znaju i priznaju. Pitajte ih.
NN: Koliko je danas zahvalno baviti se umjetnošću u Srbiji?
POPOVIĆ: Nezahvalno je s materijalne strane, ali je veoma pokretački aktivno i zadovoljavajuće s najbitnije, duhovne, unutarnje strane. Ja sam zadovoljan čovek i umetnik. Naravno, uvek težim ka boljem i savršenijem. To je normalno.
NN: Istovremeno ste autor i kritičar. Da li je nezgodno sagledavati stvari iz različitih perspektiva, u smislu da se (ne) zamjerite kolegama? Koliko objektivni možete i morate biti?
POPOVIĆ: To je sjajno pitanje. Baš zato što sam i autor i kritičar, veoma dobro znam šta znači javno napisana reč ili javno izgovorena reč. Zbog toga u delima muzičara i pesnika koje kritički javno obrađujem, prvenstveno tražim ono dobro što bih u novinskom tekstu izdvojio i potencirao. Uostalom, sve lepe stvari na ovom svetu nas uče da treba tražiti dobro u ljudima, a ne zlo.
NN: S obzirom na to da ste rok kritičar, kako gledate na scenu danas? Bendova, čini se, ima više nego ikada, da li je kvalitet srazmjeran tome?
POPOVIĆ: Bendova ima jako puno, a publike premalo. To je osnovni problem i apsurd. Tačnije, dojučerašnja publika se podelila u milion sastava i sad svi sviraju, svi pevaju. Što je najgore, svi se mrze i sujetni su, umesto da se povezuju i umrežavaju i podržavaju.
NN: Da li je rokenrol danas dovoljno buntovan i angažovan? Nestaju li ti njegovi identiteti s naletima mejnstrima ili je mejnstrim samo dobar način da se dođe do što većeg broja slušalaca?
POPOVIĆ: Rokenrol danas nije dovoljno buntovan i angažovan. Mejnstrim svakako jeste način da se dođe do većeg broja publike i ja nemam problem s tim. Meni je dosta andergraunda, ja kao umetnik, hoću na sunce, hoću na sunčevu svetlost, da slobodno dišem čist vazduh i raširim umorna pesnička krila.
NN: Koje biste pjesnike i muzičare označili kao nekoga ko je bitno uticao na Vaše stvaranje?
POPOVIĆ: Vilijam Eksl Rouz, Linda Peiri, Milan Mladenović i Nikola Hadži Nikolić od pesnika i pesnikinja, a sastav "Guns N' Roses" od muzičara. Prva, originalna postava benda, naravno.
Bibliografija
- "Molitva tetoviranog srca" (2006)
- "Vreme brutalnih dobronamernika" (2006)
- "Oka da ne ispustim dah" (2007)
- "Na kori integralnog hleba i olovci" (2011)