Mirko Vuković je pjesnik rođen u Beranama, u Crnoj Gori, sa diplomom profesora srpskog jezika i književnosti stečenoj na Prištinskom univerzitetu i sa adresom u Čelincu.
Nabrajanje objavljenih knjiga i radova, te dobijenih nagrada, ovog pjesnika i vrsnog karikaturiste, iz oblasti poezije, esejistike, književne kritike i publicistike bio bi težak bibliografski posao. Stoga u tekstu koji slijedi baziraćemo se samo na neke od naslova, kao i na onaj koji je bio povod za naš razgovor - panoramu krajiške poezije "Kako je palacao jezik", koja u narednim danima treba da izađe iz štampe.
"Prvi jedan ozbiljan presjek krajiške poezije napravio je Ranko Preradović 1980. godine u časopisu 'Putevi' i on je zapravo tom malom panoramom najavio panoramu Miljka Šindića 'Poezija dvadesetpetorice' koja će se pojaviti godinu dana poslije toga. Od tada do danas niko nije radio presjek poezije Krajine", započeo je priču za "Nezavisne novine" Mirko Vuković najavljujući da je njegova panorama rađena pod motom "sada i ovdje" i da će sadržavati blizu 50 pjesnika, s predgovorom koji će se ticati istorijata i sadržaja antologije.
Pored ove knjige, koja će zapravo izaći kao poseban broj časopisa "Krajina", Vuković godinama radi na četiri slične antologije, a završio je i rad na knjizi pjesama za djecu i mlade "Zadnja rola rock'n'rolla".
"To je zapravo šaljiva istorija rock'n'rolla. Naime, nekada sam se bavio muzikom, znao o rock'n'rollu, istorijatu i tim stvarima sve i nosio se mišlju da ću jednog dana biti rock kritičar. Međutim, kada sam kao student prestao da se bavim muzikom, mislio sam da je to golemo znanje o muzici uzaludno znanje. I evo, dvadesetak godina kasnije, otvorilo se to nešto i napisao sam knjigu pjesama koja kreće od početaka žanra i završava se tim gdje je danas rock'n'roll", kaže Vuković i pojašnjava da su prvi ljudi koji su se bavili ovom muzikom, prosto rečeno, bili brđani i seljaci, a kako je rock'n'roll danas na splavovima, zatvorio je krug i vratio se odakle je i krenuo.
Za razliku od muzike, Vuković se sa godinama ostvario kao likovni umjetnik, manje je poznato da je pored književnosti studirao i istoriju umjetnosti i likovnu akademiju. Pokazao se i dokazao i proznim zapisima, međutim sebe prvenstveno smatra pjesnikom.
"Čovjek najbolje osjeća šta je njegova priroda i njegova prava disciplina. Ja to upoređujem sa atletikom. Imate sprintere koji su mišićavi, jaki, nabildani, eksplozivni - oni trče na sto i dvjesto metara i tu su strašno učinkoviti. Sa druge strane, imate maratonce koji su kost i koža, ali zato mogu da trče četiri sata bez prestanka. Ja tako osjećam da sam sprinter, čovjek koji je dobar na kratke staze, znači dobar u poeziji, a poezija je takva da na malom mjestu mora da bude zgusnuto kao u bombi", napominje Vuković, koji potom slikovito romanopisce opisuje kao maratonce, a njegov najuspješniji maraton i znak prepoznavanja zapravo jesu polemičke knjige.
Polemički tekst o antologiji "Nasukani na list lirike" Anđelka Anušića i Živka Maleševića, tvrdi autor istog Mirko Vuković, prva je negativna kritika književnog djela u Republici Srpskoj. Potom bivaju objavljene "Knjiga o k-nj/r-izi" te "Priča o mladom vojvodi", kritika na 189. stranica knjige "Priča o starom kralju" vladike Grigorija.
"'Knjiga o k-nj/r-izi' je izazvala krizu tih razmjera da su okrugli stolovi organizovani da bi se ja diskvalifikovao. Jedan časopis je objavio separat u kome se uglavnom bavi mnome, opljuvavao me zato što sam rekao za nešto što ne vrijedi da ne vrijedi. To je priča poput one 'Carevo odijelo': svi vidimo da je car go i niko se ne usuđuje da kaže. I kada taj neko kaže, onda je problem taj neko. Ako nije previše vulgarno za novine: 'Ne bi kriv ko prdnu, nego ko ču'", priča Vuković dodajući da sebe ne doživljava kao nekog ko puca na svaki šušanj.
"Toliko je ovdje nepodopština, toliko je loših stvari. Ja sam dva puta reagovao i to se tako gromko čulo. Reagovao sam samo u momentima kada sam osjetio da je ugroženo ono što je esencijalno, presudno i bitno za književnost", objašnjava Vuković. On tvrdi da je antologija o kojoj je negativno pisao napisana aljkavo, neozbiljno, nepotistički i nekorektno. Tako je, dodaje on, propušten sjajan istorijski momenat da prikaz 50 godina srpskog pjesništva u BiH bude dostojno prikazan i jedna je fantastična ideja zanavijek uništena. Razlog Vukovićeve druge polemičke knjige, govori autor, bio je taj jer je knjiga vladike Grigorija nagrađena "Poveljom uspjeha", te od strane Ministarstva kulture proglašena "renesansom književnosti RS". Na taj način, nastavlja Vuković, jedno amatersko djelo stavljeno je iznad djela ozbiljnih književnika, što je bilo neoprostivo.
"Ono što je najvažnije je to zašto su oba polemička teksta postala knjige?! Zato što živimo u kulturnom miljeu u kom ne možete da odgovorite u novinama i književnim časopisima, gdje ne možete da se bavite aktuelnim temama. To je nedopustivo, to se ne dozvoljava. Jedini način da danas ovdje nešto ozbiljno uradite je knjigom protiv knjige", navodi Vuković i dodaje da je šteta što je ovdašnji književni život zapravo mrtvac kojeg pojedinci održavaju na aparatima. Najveći razlog za to naš sagovornik vidi u slabom protoku informacija, kolapsu u izdavaštvu i nedostatku suočavanja mišljenja.
"Mnoge nagrade i pozicije koje ovdje postoje, hijerarhija koju je neko uspostavio, književne su šarene laže. To se naravno mora srušiti. Ja vjerujem da će većina trenutno hvaljenih, na sva zvona promovisanih književnika koji ovdje djeluju i koji su na nekim funkcijama, onog časa kada fizički nestanu, u grob odnijeti i sopstveno djelo", zaključuje Vuković.