KUČEVO - Pjesnik Slobodan Ristović za knjigu poezije "Zavičajna vrana", objavljenu prošle godine u izdanju Udruženja književnika Republike Srpske (UK RS), dobitnik je nagrade "Stevan Raičković", koju dodjeljuje Narodna biblioteka koja nosi ime ovog pjesnika iz Kučeva.
Narodna biblioteka "Stevan Raičković", naime, priznanje koje nosi ime velikog pjesnika srpske poezije ove godine dodjeljuje treći put, uz podršku Opštine Kučevo, Ministarstva kulture Republike Srbije i "Srpske književne zadruge".
Prethodna dva dobitnika bili su pjesnici Slobodan Jović i Tomislav Marinković.
Ono što je zanimljivo jeste da se nagrada dodjeljuje za najbolju pjesničku knjigu objavljenu u prethodnoj godini na srpskom jeziku, a da su dva od ukupno tri dosadašnja dobitnika iz Republike Srpske.
Ove godine žiri je radio u sastavu: Marija Radić, Vladan Bajčeta, Rastko Lončar, Nikola Marinković i Jovana Dišić, a najbolju knjigu birao je među ukupno 90 prijavljenih na konkurs. Kako je navedeno u saopštenju žirija, članovi su najprije izdvojili 12 naslova za širi, a potom sedam za uži izbor, dok je knjiga Slobodana Ristovića "Zavičajna vrana" izabrana većinom glasova.
"Slobodan Ristović 'Zavičajnom vranom' nastavlja da njeguje poetiku pjevanja sa tačke u kojoj se prožimaju prošlo sa nadolazećim, onostrano sa ovostranim, mitološko sa svakodnevnim. Ristović je pjesnik koji izmješta čitaoca u ravan gdje egzistencijalni čemer, crni humor i dječja vedrina znače jedno isto, i majstor koji je u potpunosti ovladao maternjom melodijom", ističe žiri.
Raskoš Ristovićeve pjesme, dodaje žiri, pokazuje kako, kroz živi pjesnički govor, i oni leksički slojevi koji bi se mogli odrediti kao "arhaični", "folklorni" ili "lokalni" djeluju krajnje neposredno i čitaocima dopuštaju da bez napora uđu u svijet raskošne refleksivnosti i nezaboravnih pjesničkih slika.
Podsjećamo, "Zavičajna vrana" je ukupno 24. zbirka poezije Slobodana Ristovića, a za nju je ranije ove godine, zajedno sa Draganom Tepavčevićem, nagrađenim za roman "Pjevač", već dobio Godišnju nagradu UK RS, koja mu je uručena u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske u Banjaluci.
"Ne spadam u pjesnike i pisce koji se guraju u prvi red za nagradu. To nisam radio nikada, nisam te naravi, a iz prostog razloga jer me još kao dijete moja majka savjetovala da, ako dobijem na važnosti, to ne zloupotrijebim. Ja se i danas toga pridržavam", tom prilikom istakao je Ristović.
Ranije je govorio i o tome kako je u djetinjstvu, još dok nije znao slova, postao pisac.
"U ranom djetinjstvu, u doba kada se čitalo ušima, bio sam okružen notama umjesto slovima. Bile su to note sa ukusom i mirisom lignita. Zvučne vrčke i peteljke, koje je otac iskopavao u podnebesju zemljine kore, atara Radljevo, Šarbane, Stublenica i Brgule u Tamnavi, gdje su mu nad glavom tekle rječice i potoci umjesto linija notnog sistema, gdje je violinski ključ granik jame, čijom korpom rudari silaze u zemljinu matericu. Te crne, žive knjige pisali su ljudi bez škole, moje komšije", ispričao je jednom prilikom Ristović, navodeći imena garavih svetaca i svetitelja, sabraće očeve, punih čemera i ljekovitih ugrušaka.
To su, reći će pjesnik, Gavra, Dima, Ljubomir i Cakan Ciganin.
"Biblioteke i čitaonice bile su raskršća i klupa pred zadrugom, gdje su noću boravili čuma, drekavci, utopljenici i skentovana djeca, ajduci, džandari, ale, stuve, kožni kaputi, vila Ravijojla i druge opajdare. Bog, po naređenju budžovana iz komiteta, nije postojao, ali je krišom svraćao našoj kući. Majka mu je pekla uštipke i krompir. Sjedio je sa ocem i Aleksandrom Rankovićem Lekom, koji je dolazio u lov i na čašicu dženarikovače", prisjećao se pjesnik svoje rane poetike.
Svakako, on je govorio i o značenju naslova "Zavičajna vrana".
"Svaki zavičaj ima ljepotu tih ljudi, pa tako i da nemam ništa drugo, da ništa nisam stekao, stekao sam zavičaj i ljude", riječi su Ristovića, koji je rođen u Čajetini, odrastao u Radljevu kod Uba, živio i radio u Užicu, a danas živi u Rogatici.
Na nedavnoj promociji knjige u Užicu objasnio je i simboliku vrane.
"Vrana, često prisutna u narodnim vjerovanjima, u poeziji je simbol inteligencije i dugovječnosti. Pjesme iz ove zbirke su omaž svim mojim zavičajima: Užicu, Čajetini, Radljevu i Goraždu", istakao je Slobodan Ristović, koji je, pored 24 zbirke poezije, objavio i šest knjiga proze, kao i brojne eseje, književne impresije i duhovne zapise.
Slobodanu Ristoviću će nagrada "Stevan Raičković", u vidu plakete i novčanog iznosa, biti uručena na svečanosti u petak, u 11 časova, u prostorijama "Srpske književne zadruge" u Beogradu. Kao dio nagrade, pjesnik će imati priliku da objavi svoju narednu knjigu poezije ili izabrane pjesme u izdanju "Srpske književne zadruge" i Narodne biblioteke "Stevan Raičković" iz Kučeva.