BEOGRAD - Nagrada "Dragojlo Dudić" za književnost i istoriju, koju istoimena fondacija u Beogradu dodjeljuje već 54 godine, uručena je danas u Beogradu Nenadu Grujičiću za knjigu "Kozaro, sejo i pramajko" - Rečitativ o genocidu, zaboravu i slobodi, koja je objavljena prošle godine u izdanju "Besjede" iz Banjaluke.
O nagradi je odlučivao žiri u sastavu Milan Koljanin, predsjednik, te Slavica Garonja Radovanac, Ljiljana Dugalić, Momčilo Isić i Đorđe Pražić, članovi, a njihova odluka bila je jednoglasna.
"Renomirani savremeni srpski pjesnik Nenad Grujičić objavio je poemu u 20 pjevanja, posvećenu u cijelosti biblijskom stradanju srpskog (krajiškog) naroda na planini Kozari u junu i julu 1942. godine. Sa ozbiljnim prethodnicima u pjesničkoj tradiciji na ovu temu (Skender Kulenović), Nenad Grujičić je pjesnički i tematski nadogradio Skenderovu čuvenu poemu 'Stojanka majka Knežopoljka', proširujući simboliku materinstva i ženskog principa (sejo i pramajko!) na čitavu planinu Kozaru, dopjevavajući cjelokupnu sudbinu i usud srpskog naroda na prostoru Bosne i Hercegovine od 19. vijeka do današnjih dana", dio je obrazloženja žirija.
Nenad Grujičić je rekao da mu na dan rođenja Dragojla Dudića, na njegov 137. rođendan, ova prestižna nagrada otvara mogućnost ukrštanja prošlog i sadašnjeg.
"Sa Dragojlom Dudićem povezujem svoga strica Sretka Grujičića iz Prijedora koji je, takođe kao partizan Srbin, poginuo od nemačkih rafala. Jednoga s ove, a drugoga s one strane Drine, smrtno su pogodili fašistički meci i šrapneli. Obojicu, dakle, povezuje borba protiv okupatora srpskog naroda, borba prsa u prsa sa Nemcima, imperijalnim zduhačima, koji su u dva navrata u prošlom veku sa ogromnom naoružanom armadom dolazili da nas istrebe i unište. Ako im se ukaže i treća prilika, opet će Germani pokušati, kao što su dopola to učinili sa, gle, još osamnaest zapadnih saveznika 1999. godine prilikom nečuvenog bombardovanja Srbije i Srpske", rekao je Grujičić.
Kako je dodao, koliki je to kolonijalni nagon, predatorska potreba da udavi lijepu, zdravu i nedužnu žrtvu, pokazuje i njihova arijevska najezda na Kozaru, kada su jula 1942. godine, sa nekoliko desetina hiljada fašističkih vojnika naoružanih do zuba, zajedno sa našim komšijama u crnom iz ustaških uporišta NDH, krvožedno nasrnuli na goloruki srpski narod, nejač i djecu.
"Pružen im je partizanski otpor oličen u deset puta manjem ljudstvu i oružju, ali su zveri ipak imale značajne gubitke. No, sa nesrazmerno većom silom, skotije pakla uspele su da unište ogroman broj srpskih mučenika na legendarnoj planini, ali i u sistemu svojih nacističkih logora za svirepo mučenje i sigurnu smrt. Na ovome svetu postoje i drugi životni principi, drugi narodi, drugačiji ljudi i različita duhovna i egzistencijalna stremljenja", navodi Grujičić.
On kaže da je Dragojlo Dudić čovjek u znaku one patrijarha Pavla: "Budimo ljudi!"
"Tako je vaspitao i svoju decu, celu porodicu. On je vredni domaćin iz jake srpske loze, samouki pisac, darovit čovek jakog karaktera i svetle ambicije, pun vrlina i vere u čoveka, plemenita duša časnog obraza i dela. Međutim, zemni ljudi znaju biti potpuno drugačiji, znaju dati veru za večeru, prodati svoje ja, sebe i najbliže, i služiti tamnoj strani sveta. Život je za Dragojla Dudića bio otvorena knjiga na čijoj je svakoj novoj margini i stranici otkrivao motive i inspiracije, želeo da učestvuje kao istinoljubivi akter i odlučno pomogne drugima. A ovaj svet često ne uzvraća dobrom", ističe Grujičić.
On podsjeća da je sin Dragojla Dudića, Miloš, partizanski borac, stradao takođe u Drugom svjetskom ratu.
"Dragojlova supruga Stevka i kćerka Zorka bile su zatočenice logora Banjica, a kćerka Persa stradala u nemačkom logoru Aušvic. Ovolike žrtve jedne porodice emituju svetlost opomene i tuge, traže duhovnu okrepu i snagu, ne samo od ljudi, već i od Boga samoga, zahtevaju očenašku molitvu što jedina pruža odgovor", kaže dobitnik.
Nagrada "Dragojlo Dudić" uručena je i za prozu dvjema autorkama: Ivani Spahić za roman "Svitanje", o stradanju Srba u Prebilovcima u Hercegovini (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Istočno Novo Sarajevo, 2024) i Anki Pađen za autobiografski roman "Zaboravljena istina", o djetinjem bijegu sa Banije iz NDH (Partenon, Beograd, 2024). Već preko pola vijeka, od 1971. godine, ova nagrada nosi ime po Dragojlu Dudiću, rođenom 9. decembra 1887. godine u selu Klinci kod Valjeva. Zemljoradnik i pisac, bio je učesnik balkanskih ratova, te Prvog i Drugog svjetskog. Poslije povlačenja - prelaska srpske vojske preko Albanije 1915. godine i Solunskog fronta, trajno se opredijelio za ideje socijalne pravde.
Srpski borac i revolucionar, učesnik u narodnooslobodilačkom otporu prema stranom agresoru. Bio je organizator ustanka protiv nacističke Njemačke u zapadnoj Srbiji. Poginuo je u borbi sa Nijemcima 29. novembra 1941. godine kod Mačkata na Zlatiboru. Posthumno, 1949. godine proglašen je za narodnog heroja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.