Književnost

Nešto kao sjećanje

Nešto kao sjećanje
Foto: N.N. | Nešto kao sjećanje
Branko Perić

28. januara 2006. godine pronađen je mrtav u svom samačkom stanu u Novom Sadu pjesnik Duško Trifunović.

Ne propuštam da zabilježim da je postojao. Njim samim, jedinim smislenim tragom!

BASNA

Kada je Čuvar Stada
došao meni da pita
šta da se radi
ja sam mu rekao tada
što nikom drugom ne bih:

Ponašaj se kao majka...

Slabe drži u strahu
A jake drži na oku
Tako je najlakše siromahu
Da smiri svoju stoku

Šta ću sa mirnom stokom
Ako se pojave vukovi?

Ponašaj se kao majka
Koja stalno sluti zlo...
Slabima skreni pažnju
Da je kucnuo čas
A jake drži na oku
Ko svaki iskusan pas

A šta ću kad sve prođe
I svi postanu slavni?

Ponašaj se kao majka
Koja stalno sluti zlo
I tajno mu se nada...
Neke od slavnih priznaj za jake
Priređuj gozbe za junake
I pusti neka stare
A svim ostalim svojom rukom
Razdeli žrtveno jare
Požali mrtve, pohvali žive
Primaj poklone od njih
I pusti da ti se dive

A šta ću pod stare dane
Kad mi otkriju mane?

Ponašaj se kao majka
Koja stalno sluti zlo
I tajno mu se nada
Prizivaj crnu stravu
Dokaži onima koje voliš
Da si uvek bio u pravu

Ponašaj se kao majka...

(Iz zbirke "Slobodan pad", 15.6.1987, Beograd)

 

Najčitanije