Poznata pjesnikinja Ana Ristović napisala je knjigu proze i eseja o predmetima bez kojih naš život koliko do juče nije bio zamisliv, a onda su ti predmeti u proteklih trideset godina, jedan po jedan, nestajali iz našeg života kao da ih tu nikada nije ni bilo.
Ristovićeva je autorka 101 priče i eseja sažetih pod naslovom "Knjiga nestajanja" o predmetima kao što su kasete i vokmen, pejdžer, ručni mlin za kafu, telefonska govornica, vikleri, pisaća mašina, dopisnica, cigaret-žvake, telefonski imenik, jambolija, ručni mikser, milje, crveni kiosk, kredenac, indigo papir, telefon od bakelita, petrolej lampa, kreda, pisma, tranzistor i ručni aspirator, koji čine samo neke od predmeta koji su iščezli iz našeg svijeta. Knjiga je objavljena u izdanju "Arhipelaga" u ediciji "Znakovi".
Književni kritičar i glavni urednik "Arhipelaga" Gojko Božović kaže da ova knjiga prati istoriju starih predmeta, njihovu ulogu u našoj svakodnevici, kao i razloge zbog kojih su se povukli iz našeg svijeta pred drugim predmetima, pred novim tehnologijama ili pred novom organizacijom svakodnevnih navika i običaja.
"Sjećanje na mnoštvo tih predmeta oživljeno je u ovoj nostalgičnoj i izvrsno napisanoj knjizi Ane Ristović", rekao je Božović.
U knjizi s podnaslovom "Kratka šetnja kroz iščezlo" sabrala je 101 svoj zapis o stvarima, od onih malih poput ukosnice do većih kao što su "fića", "stojadin" i crveni kiosk, a našlo se mjesta i za telefonsku govornicu i kaljevu peć.
"U početku sam birala predmete koji ne pripadaju nekoj drevnoj prošlosti, već su na neki način imali kratak rok upotrebe, poput audio-kasete, video-kasete, flopi-diska i nekih gedžeta, neke stvari koje su bile neophodni deo nekadašnje tehnologije, korišćene do pre nekih 10-20 godina i pripadaju 20. veku, a danas nemaju maltene nikakvu upotrebnu vrednost. A onda sam interesovanje proširila i na neke starije stvari koje nisam imala prilike sama da vidim, ali me istraživanje preko knjiga i interneta vodilo do njih. To je, na primer, ajskasna, prvobitni frižider, ili sodadžijska radnja u kojoj nikada nisam bila. Onda sam počela da pitam i starije generacije za neke stvari koje poseduju ili su posedovali da mi ispričaju nešto o njima", objasnila je autorka Ana Ristović.
Ristovićeva je navela da knjiga nije zamišljena da bude arhiva onog što je zauvijek nestalo, nego onoga što polako iščezava, dajući prednost nekim drugim, modernijim stvarima. Mišljenja je da predmeti o kojima piše bude nostalgiju, "s tim da ta nostalgija nosi sa sobom i svijest da prošlo vrijeme nije nužno i bolje vrijeme".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.