BEOGRAD - Značajnu godišnjicu, devet decenija od rođenja Danila Kiša, izdavačka kuća "Arhipelag" obilježila je novim štivom "Knjiga o Danilu Kišu" posvećenom velikom piscu.
Knjigu je priredio Gojko Božović, književnik i direktor "Aripelaga".
Donoseći izbor najvažnijih tekstova velikih svjetskih pisaca o Danilu Kišu, knjiga predstavlja kratku istoriju recepcija Kišovih knjiga u svjetskoj književnosti.
"Pokazuje se da ta recepcija ima tri osnovne faze. U prvoj od njih Kišova međunarodna recepcija nastajala je zahvaljujući prevodima piščevih knjiga koje je pratila književna kritika. U drugoj fazi, koja traje od piščeve smrti 15. oktobra 1989. godine do polovine devedesetih, prevladavaju sjećanja savremenika na Kiša kao književnu i javnu figuru, kao i na čitanja njegovih knjiga. Od početka dvijehiljaditih godina započinje treća faza Kišove međunarodne recepcije", navode iz "Arhipelaga".
O njegovim knjigama, pojašnjava izdavač, govori se u širem kontekstu razvoja evropske i svjetske književnosti.
"Cjeloviti, problemski eseji osvjetljavaju poetičke osnove Kišove književnosti, a nerijetko ona dobija i jasan kontekstualni okvir istorijske poetike ili uporednih čitanja Kišovog opusa ili pojedinih njegovih segmenata i velikih dijela moderne i klasične svjetske književnosti. Potvrda Kišove međunarodne recepcije jeste u tome što se prepoznaje da Kiš postaje književni junak u djelima svojih književnih prijatelja, ali i, što je posebno važno, svojih književnih nastavljača koji pišu na različitim jezicima", stoji dalje u saopštenju.
U "Knjigu o Danilu Kišu" uključen je izbor tekstova poznatih svjetskih pisaca napisanih u vremenskom razmaku dužem od četrdeset godina - prvi tekst je nastao početkom 1980. godine, a posljednji tekst u ovoj knjizi napisan je 2021. godine.
"Tekstova o Kišu ima veoma mnogo. Pojedini autori su često pisali i govorili o Kišu. Nije bilo neophodno uvrstiti sve te tekstove u jednu ovakvu knjigu da bi se stvorila pouzdana i relativno zaokružena slika Kišove međunarodne recepcije. Ova knjiga počiva na ideji izbora, što je u saglasju s poetičkim stanovištem samog pisca koji je u jezgrovitosti iskaza i u pravu na izbor nalazio jedno od svojih najdubljih utemeljenja", ističe Gojko Božović.
On pojašnjava kakva vrsta tekstova je zastupljena u ovoj knjizi.
"Polazeći od rukovodnog načela knjige (eseji, kritike i zapisi pisaca, a ne akademski radovi), prate najpre odjek pojedinačnih piščevih knjiga, potom njihov književno-istorijski i kulturno-istorijski kontekst u tokovima moderne svetske književnosti, potom postepeno uobličavanje Kišovog književnog i ljudskog lika u sećanjima savremenika i prijatelja, kao i odjek njegovog književnog postupka i njegove književne figure u savremenoj svetskoj književnosti. Akademski radovi o Kišu zahtevaju posebno istraživanje i posebnu knjigu. Kao što bi i izbor tekstova o Kišu nastalih u kontekstu srpske književnosti iziskivao posebnu knjigu", kaže Božović.
Izdvajajući tekstove sjećanja Kišovih prijatelja i savremenika, Božović naglašava da tekstovi uvijek govore najmanje tri stvari.
"Najpre o temi zbog koje su napisani. Potom o vremenu u kome su napisani. Napokon o autoru koji ih je napisao. Kada prođe određeno vreme, kao što je to u slučaju najvećeg broja tekstova u ovoj knjizi, onda se to još bolje vidi nego u času kada su tekstovi nastali. Tako je i s tekstovima u ovoj knjizi. Govoreći o trajnosti piščevog prisustva, ovi tekstovi ne govore samo o Danilu Kišu i njegovoj literaturi", naveo je Božović.
Oni govore, kako pojašnjava Božović, o nekoliko tipova recepcije koji su se razvili iz čitanja i tumačenja Kišove književnosti: od autonomije književnosti do logorske književnosti 20. vijeka, od porodičnog romana do kritičke književnosti, od slike istorije do ideje srednje Evrope, od intertekstualnosti do istorijske konkretnosti, od oživljavanja "potonulih svetova" do dokumentarne književnosti, od susreta s najdubljom ličnom stvarnošću do eruditne književnosti.
"Sećanja Kišovih savremenika, od životnih prijatelja do onih koji su ga sreli nekoliko puta, iskazuju nekoliko zajedničkih toposa: Kišova harizmatičnost, neodoljivost i omiljenost, odanost prijatelja i prikrivena krhka nežnost, osećanje književne misije i ironija s kojom se lakše živelo u kolopletima istorije i ličnog života. I eseji i sećanja, pa u jednoj meri i prozni tekstovi u kojima kao književni junak ili pak književno-istorijska figura nastupa Danilo Kiš, govore o društvenim, kulturnim i istorijskim okolnostima recepcije Kišove književnosti u evropskim i svetskim okvirima. Te okolnosti uvek utiču na recepciju jednog pisca i njegovih knjiga. Svedočeći o Kišu i o čitanju Kišovih knjiga, ovi tekstovi svedoče i o njihovim autorima kao konkretnim čitaocima u datim okolnostima", zaključuje Božović.
Među autorima tekstova u ovoj knjizi nalaze se Josif Brodski, Nadin Gordimer, Klaudio Magris, Milan Kundera, Jozef Škvorecki, Sintija Ozik, Peter Esterhazi, Đerđ Konrad, Derek Volkot, Enrike Vila-Matas, Andžej Stasjuk, Suzan Sontag, Havijer Serkas, Julijan Kornhauzer, Vilijam Volman, Anđela Karter, Ismail Kadare, Svetlana Bojm, Huan Gojtisolo, Čarls Simić, Aleš Debeljak, Kristijan Salmon i Ištvan Erši.
Dok Suzan Sontag Kiša naziva "...pjesnikom u prozi i princem rezignacije...", Aleš Debeljak ističe da je Kiš "znao da piše tako da bi zanijemili i anđeli", Kristijan Salmon naglašava da se Kišov život "poklapa sa istorijom Evrope u drugoj polovini prošlog vijeka".
U čitanju Josifa Brodskog "Grobnica za Borisa Davidoviča" je "istinski dragulj lirske proze" i "najbolja knjiga napisana na evropskom kontinentu u poslijeratnom periodu".