BANJALUKA - Iz štampe je upravo, u izdanju banjalučke "Besjede", izašla knjiga "Pepelišta" Ranka Preradovića Dede, a riječ je o izabranim i novim pjesmama ovog autora u izboru Dedinog mlađeg kolege pjesnika Mileta Lisice.
Knjigu otvara Lisičin predgovor na dvadesetak stranica pod nazivom "Poezija višeg reda", slijede pjesme iz petnaest zbirki pjesama, od "Svitanja" objavljenih daleke 1963. do "Mastiljare stare" iz 2022, da bi na kraju knjigu zatvorilo dvadeset novih pjesama napisanih 2024. godine, uz biografske i bibliografske podatke pjesnikove, koje je objedinio književnik Vidosav Đurđević.
"Ranko Preradović je čovek, pesnik, uzor… Više od šest decenija na književnoj sceni je prisustvo književnika Ranka Preradovića. Svaka poezija je odsjaj života svog stvaraoca, ogledalo njegove duše, čudo koje oblikuje i menja svet. Ona nam pokazuje pesnikov doživljaj sveta gde on sam stvara svoj svet u tom istom svetu kroz poeziju. Ranko Preradović u svojoj poeziji živi strasno, iskreno, snažno slikajući rečima savršene slike onog što tinja i dogoreva u njemu. On sagledava viši smisao života, njegov smisao postanka i opstanka, traga za slobodom i otkriva sve ono skriveno i nedokučivo u njemu i oko njega", riječi su kojima započinje predgovor Mile Lisica.
Lisica primjećuje da Preradović živi poeziju, da je njegova duša pjesnička.
"Duša postaje spona neba i zemlje, ona duplo oseća za svoj narod, zavičaj, oca, majku, brata, šumu, reku. Pesnik se iz dana u dan bori sa svojim unutrašnjim nemirom, tugom, stradanjima, ljubavima", podvlači Lisica.
Lisica se osvrće na svaku od petnaest knjiga iz kojih su uvrštene pjesme u "Pepelišta".
"Na početku Preradovićevog stvaranja, stihovi su mu utegnuti, gladni traženja, izvezeni kao čvrsto pletivo u male celine koje za temu imaju oca, umiranje, očevu tragičnu smrt, rat i potragu za njegovim grobom, ali i ljubav prema ženi, zavičaju, domovini. Kada je 1963. godine objavio svoju prvu knjigu 'Svitanja', Preradović je postavio čvrst temelj svom književnom stvaralaštvu", piše Lisica.
Kada bi postavio pitanje šta je to bez čega poezija ne može, dodaje Lisica, odgovor bi dobio čitanjem pjesme "Ocu".
"Slutim/ bila je jesen/ crvena od krvi/ vlažna od suza/ žuta od umiranja/ slutim/ bilo je jutro/ kada su posjekli drvo tvog stasa/ majka se i sada nada/ i zjene joj gore od čekanja/ a ja tražim među zvijezdama tvoje oči/ samo joj to neću nikada reći/ bila je jesen/ a sada je proljeće/ iz tvoje krvi je nikao mak/ iz lobanje hrast", kažu stihovi mladog Preradovića koje je posvetio ocu stradalom krajem Drugog svjetskog rata.
Prema riječima Lisice, nedostatak oca, kojeg pjesnik nije imao priliku ni upoznati jer je stradao neposredno po njegovom rođenju, u njegovoj poeziji ostaviće duboki trag.
"Preradović je 1969. godine objavio 'Slovo ljubve za Gloriju' i tako otkrio nepoznat svet ljubavi koji ga je inspirisao da pokaže veštinu izraza i vrstu ljubavnog govora u višem obliku. Ovaj poetski niz iliti novi sonetni venac je ispovest o jednoj zatočenoj lepoti koja bi večno da traje. Taj pokušaj novatorstva i formom, sveprisutan je kod Preradovića, koji 'nešto novo, svoje, želi podariti poeziji'", osvrće se na drugu Preradovićevu knjigu Lisica, iz koje je u "Pepelišta" uvrstio tek dvije pjesme.
Lisica tvrdi da je Preradović trećom knjigom "Sijamski blizanci", koja je takođe objavljena 1969, pokazao poetsko zrenje, traganje za složenijim i modernijim poetskim govorom, u kojem neće odjekivati praznina, verbalizam bez značenja, već nagovještaji jednog izgrađenog pogleda na svijet i pjesnikov položaj u njemu.
"Jedna od najzanimljivijih zbirki poezije je 'Ludnica', objavljena 1974. godine. Ranko Preradović pomalo proročki, ali i moćno zagledan u onomadnu stvarnost, stvarao je poeziju koja 'odslikava vreme' i sve te pojave čovekove u njemu. Zaključak bi mogao biti jednostavan: planeta je ludnica i sve u njoj je ludilo. Opšte i nedvosmisleno! A zar to, upravo, ovovremenost ne potvrđuje!? Željan promene, nezadovoljan stanjem koje oko njega vlada, njegov nespokoj hoće iz ovog sveta u neki drugi, u širinu, u slobodu, u nemoguće. To htenje je, gle čuda, ta njegova pesma", navodi Lisica.
On dodaje da 1984. u knjizi "Majka sama" Ranko Preradović pokušava da nam, uz oca i majku, dočara jedno svoje viđenje Kozare u Drugom svjetskom ratu, povezujući ovu sa prethodnom zbirkom "Grob oca moga" iz 1979. godine.
"U knjizi 'Stvarno stanje' (1989) pesnik nastavlja traganje po prostorima savremene poezije, on razmišlja o potrebi da čovek čoveku bude prijatelj, o ugroženosti ljudske vrste, o slobodi kao širokom pojmu i fenomenu, o lepoti, nadi, razumevanju, o smrti i umiranju, ljubavi i mržnji, sreći i nesreći", ističe Lisica.
Pisac predgovora se posebno osvrće na knjigu "Ludnički vrt" iz 2000. godine.
"U ovoj knjizi tri su međusobno posvađana vladara, a podanici su pesnici, glumci, grobari, kamenoresci, vojnici, narod. Ludnički vrt okružuje zamak, a on je mentalni koliko i nacionalni, lični koliko i kolektivni. Sve je podne. Taj svet Ludnice nije zatvoren, naprotiv, on se sve više širi", govori Lisica.
Kako će zaključiti, u ovom "prelistavanju" nekih od dvadesetak knjiga poezije Ranka Preradovića, Lisica je nastojao kazati pokoju karakteristiku, objedinivši sve to u jednu jedinu, moguću cjelinu.
Opečen na vatri poezije Ranka Preradovića, reći će Lisica, na kraju je došao do pepelišta, ali ne od poezije, nego od vatre.
"Otud ideja o naslovu: 'Pepelišta' su, dakle, adekvatna posledica vatrišta! A vatra se, uverićete se i sami, dragi čitaoci, ne stišava. Naprotiv, ona se rasplamsava", zaključuje Mile Lisica.