BANJALUKA - Panorama poezije "Kafanske", priređivača Ranka Preradovića Dede, upravo je objavljena u izdanju Književne zajednice "Vaso Pelagić" iz Banjaluke, a u istoj je zastupljeno četrdesetak pjesnika sa oko 110 pjesama.
Riječ je o pjesnicima različitih generacija, od onih aktivnih poput Miladina Berića, Zdravka Miovčića, Gorana Gavrića Grge ili Mileta Lisice, preko onih koji su nas napustili u ovom vijeku poput Slavka Jungića Jeseja ili Đure Damjanovića, do onih koji su "otišli" još prije tri decenije poput Ambre Maroševića ili čak prije pet decenija poput Dušana Mutića. Dva uslova za prijem u ovu panoramu bila su jednostavna: da pjesnik stvara "kafansku" poeziju i da je nekada, tokom Dedinog kafanskog staža koji traje više od šest decenija, s njim sjedio u kafani.
Priređivaču je, dakle, bila bitna kafanska autentičnost.
"Nije ovo nikakva antologija, niti sličan, po vrijednosnim kriterijumima sačinjen izbor poezije. Riječ je, jednostavno, o poeziji koju sam volio, pjesnicima koje sam poznavao, pa sam otud i skupio pjesme po sopstvenom, slobodnom izboru. Nadam se da će me čitaoci razumjeti i u tom smislu mogu da ponudim ovaj buket dragih nam pjesama, među kojima će se poneka naći i za najveće sladokusce. Svoj stav o kafanskom životu, boemiji i, uopšte, o poimanju tog vida ljudskog življenja izrazio sam u knjizi 'Banjalučka boemija' koja je u pripremi", zapisao je priređivač u "napomeni na kraju". Razumije se, o kafani i kafanskoj poeziji, prije nego što svjetlo dana ugleda "Banjalučka boemija", morao je nešto reći i u predgovoru ove knjige.
"Bili smo mladi i radoznali. Okolnosti su nam išle naruku, imali smo više slobodnog vremena, pa smo se na neki način odavali slobodarstvu, uprkos činjenici da je srednjoškolcima bio zabranjen ulazak u hotele i kafane. Niko nije pominjao restorane, a bivšu (i tadašnju) restauraciju 'Kozara' u centru grada zvali su još 'oficirskom menzom'. Moj u to doba najbliži drug Ranko Pavlović me u svojim sjećanjima (Branko Perić: 'Ranko Pavlović - sve što ne znaš o meni' 2025) podsjetio da smo u 'Kozari' imali svoj sto, a da smo se držali trougla: ova restauracija, kafana 'Teksas' (kako smo zvali 'Uranak' na željezničkoj, kasnije autobuskoj stanici) i 'Zora', docnije znani 'Snek', gdje smo započinjali svoje kafanske životne korake", piše na početku predgovora Preradović, kojeg je naslovio "Proslovo".
Tu, u proslovu, on se sjetio svojih prvih kafanskih dana…
"Tako smo i sa malom povlasticom ulazili u kafanski život nas dvojica, kafanskih istosudbenika, spoznajući sve vrline i mane tog oblika odmora i odsustvovanja iz neke, moguće stvarnosti, jer kafane su, ipak, bile (trebalo bi i da su sada) izvan te dnevne, životne kolotečine. Mnogu drugi naši ispisnici, kojima je i po ko zna čemu bio blizak kafanski život, na sličan su način zakoračili u tu ljepotu. Napomenuću i to da je riječ o šezdesetim godinama prošlog vijeka", navodi Preradović. On dodaje da je imao sreću da je tada upoznao, baš u "Teksasu", profesora filozofije, pjesnika i boema Dušana Mutića.
"Mutić me namamio na druženje u hotelu 'Palas', gdje se on često, bježeći od kafanske mučnine, kako je nazivao krčme u kojima je počesto bivalo i galame, uzdizao u hotelsku otmjenost. U 'Palasu' je sa njim često sjedio i moj profesor iz medicinske škole, poznati Leon Poljokan, otmjenik iz te poznate, bogate jevrejske porodice, koji je ponekad u 'Palasu' spavao i tu se hranio. Bio je sjajan stariji gospodin", svjedoči Deda. Svjedočenje je utoliko dragocjenije jer se tiče početaka njegovog kafanskog života.
"Poljokan me natjerao jedne prilike da im se pridružim, pošto sam ja to umio iz poznatih razloga izbjegavati, a u zbornici škole potom kazao ostalim profesorima mojim da on, odobrava meni, učeniku, da sjedim u hotelu 'Palas' sa njim. Oduševljavao se razgovorom koji smo, kroz stihove, umjeli voditi Mutić i ja, ali ga je veselilo i to što sam se, već uveliko, potpisivao u novinama, pošto sam ulazio u novinarstvo i upravo, kao devetnaestogodišnjak, objavio prvu zbirku stihova. Bila je to za mene svojevrsna 'upisnica' u kafanski život, otkad, eto, traje i ta veza sa poezijom ispjevanom u kafanama ili za kafane", zapisao je Ranko Preradović Deda.
Tu i takvu "kafansku" poeziju, kako dodaje Deda, mogli bismo svrstati i u - boemsku.
"Otud činjenica da sam, eto, smogao volje da ispunim sebi mladalačku želju i okupim na jednom mjestu sve te pjesme i pjesnike iz tog poetskog, kafanskog, boemskog rodoslovlja. Možda će ovo i nekom od čitalaca ispuniti želju da na jednom mjestu pronađe toliko pjesama koje, s pravom, zovemo kafanske. Neka je sa srećom", zaključio je Ranko Preradović Deda.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.