U doba kada je groznica vestern romana tresla prostore bivše Jugoslavije većina čitalaca je pod imenima Frenk Larami, Valsin Arb, Brend Nikolson vjerovatno zamišljala nekog Teksašanina sa šeširom i mamuzama kako pljuckajući duvan za žvakanje na stranice budućih romana ispisuje okršaje i avanture širom prerije.
Ipak, iza ovih imena krio se jedan od najpozantijih stvaralaca stripa Branislav - Brana Nikolić iz Valjeva.
"Sklonost ka pisanim romanima realizovala se, naravno pod pseudonimima, sa tada aktuelnim vestern temama, ali i nindža avanturama. Pisalo se, tada, mesečno roman od 150 kucanih stranica. A bilo je zadovoljstvo videti sebe u rolama revolveraša i nindža majstora", priča Brana, koji je iza sebe ostavio više od 50 pisanih romana o Doku Holideju, neustrašivom čuvaru zakona u doba Divljeg zapada.
Da bolnička postelja i ne mora nužno da znači zlo možemo vidjeti u Nikolićevom primjeru.
Kao bolešljivi dječarac često je bio prikovan za krevet, gdje je vrijeme prekraćivao "gutajući" stripove, a po sopstevnim riječima ljubav prema devetoj umjetnosti se javila.
"Moja prva veza sa stripom bila je bolesnička postelja. Kao veoma mali bio sam bolešljiv, a braća su mi kupovala razne stripove i zabavnike da mi skrate vreme. Tako su mi u srcu ostali 'Mika Miš', 'Mikijevo carstvo', 'Crveni zabavnik' i drugi", kaže Brana Nikolić.
Kako se od ljubavi ne živi, Brana počinje s radom te svoj prvi strip objavljuje u dječjem listu "Polet" iz Valjeva. To je bio početak i više nego plodne karijere u stripu u "Dečjim novinama" iz Gornjeg Milanovca.
"Moji strip-junaci vladali su osnovnim školama, uglavnom su to bili Mija Siledžija, Bendžo Kosta, nešto kasnije i sporadični likovi kao Gule Gusar, Mate Karate, Tarziko i to u 'Eks almanahu', koji sam, usput, uređivao i bio glavni urednik", prisjeća se Brana.
On je crtao i veoma popularnog Leku Eureku za enigmatski časopis "Eureka", ali i strip "Hotka i njegova motka", koji je izlazio u "YU stripu".
"U jednom periodu sam sa Žižom Bujinom radio 'pozadine i okoliš' za nekad veoma popularan strip 'Mirko i Slavko', a ponesen NOB-om bilo je i par epizoda malo poznatog 'Todor izviđač' stripa, koji je izlazio u časopisu 'Dečje novine', koji se nekada delio u osnovnim školama", priča Nikolić.
Osamdesetih godina Nikolić je radio na ediciji "Plave oči superzvezda", njemačkog autora i izdavača Džoa Vajna.
Iza Nikolića ostale su stotine crtanih tabli kao i hiljade kucanih strana. Kako kaže, bila su to vremena uzbuđenja i inspiracija. Upitan za omiljenog autora i strip-heroja, Brana nije previše dvojio.
"Od stranih, bar za ono doba, bili su Harold Foster i Aleks Rejmond 'Princ Valijant' i 'Fleš Gordon'. Upoređivanje s njima bilo je besmisleno. Danas, naravno, ima sjajnih majstora stripa u Francuskoj i Belgiji, a kod nas je nekadašnje majstore Maurovića ili Bedanjeca zamenio sjajni Bane Kerac. Ima dosta dobrih srpskih crtača u stranim magazinima, svi su sjajni na svoj način, ali majstori moje mladosti su neprevaziđeni", ističe Brana Nikolić.
Danas ovaj zaljubljenik u strip penzionerske dane provodi crtajući karikature, koje su mu druga ljubav.
Objavljuje ih valjevski nedjeljnik "Napred", u kom je bio tehnički urednik.