BANJALUKA - Svaka promocija je priča za sebe i na svakoj se dogodi nešto što čovek ne planira. To ima neku svoju draž te se na svakoj promociji različito povežete s publikom. Ova promocija bila je potpuno drugačija od svih na kojima sam bio i ja sam zaista uživao, a nadam se i publika", rekao je književnik Slobodan Vladušić.
Ovakva njegova izjava ne iznenađuje s obzirom na to da je sala za promocije Narodne i univerzitetske biblioteke RS bila premala za sve zainteresovane za književno veče "Razgovor s piscem", na kojoj je predstavljen Vladušićev novi roman "Omama".
O djelu Slobodana Vladušića govorila je profesorica Jelenka Pandurević, pokazujući kako bi trebalo da izgledaju književna predstavljanja koja treba da stavljaju pisca u prvi plan, a onoga koji o njemu govori kao informisanog sagovornika koji postavlja pitanja. Promociju je vodila Aleksandra Glišić, bibliotekarka.
Roman "Omama" zasnovan je na proučavanju građe o životu i stvaralaštvu Crnjanskog (1893-1977), ali su sam zaplet i glavni junak i pripovjedač Miloš Verulović plod Vladušićeve mašte.
Vladušić je primijetio da se pisci pojavljuju kao junaci djela drugih pisaca možda zato što ih danas ne doživljavamo kao kanonske autore prema kojima imamo strahopoštovanje, nego kao prijatelje iz prošlosti.
"Crnjanskog doživljavam kao prijatelja iz prošlosti. U nečemu mu se divim, nekad mi malo ide na živce, ali ova knjiga je nastavak tog prijateljstva", naglasio je Vladušić.
Profesorica Pandurević je istakla da Vladušića dugo poznaje i cijeni kao izuzetnog poznavaoca srpske književnosti 20. vijeka, izuzetnog naratora i lucidnog književnog kritičara, naučnika čiji istraživački interes obuhvata Pekića, Crnjanskog, Andrića i Kiša.
"Tek ljetos sam ga upoznala kao romanopisca, kada sam pročitala 'Veliki juriš' i 'Omamu'. 'Juriš' je roman koji je objavljen u godini kada smo obilježavali 100 godina od Velikog rata. Sam dizajn korica 'Omame' obuhvatio je najznačajnije tematske, simboličke, pa možda i intertekstualne aspekte romana", kazala je ona.
U zanimljivom izlaganju o samom romanu, ali i o životu Vladušić je naveo da je u književnost ušao kao kritičar u vrijeme kada je bio apsolvent književnosti.
"Tada sam pisao za časopis 'Reč', koji je imao dobre honorare, i ja sam naslutio kako je možda dobro živeti od književnosti. To govorim zbog toga što kao kritičar gledate knjigu spolja i polako prodirete u nju, a kao pisac gledate knjigu iznutra i polako se udaljavate od nje", istakao je on i dodao da je imao motivaciju da govori, kako i inače ima, ali da je ovaj put bila i pojačana, zahvaljujući činjenici da dugo nije bio u Banjaluci.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.