Plodan i raznovrstan stvaralac, Svetozar Ćorović je po daru i umjetničkom instinktu prije svega bio pripovjedač. Objavljivao je pjesme, kratke priče, pripovijetke i pripovijesti, romane, dramske i memoarske tekstove. Pored književnog, bio je na više načina predan kulturnom i prosvjetiteljskom radu, u periodu velikog nacionalnog zanosa u kojem je Mostar postao važno središte na mapi cjelokupne srpske kulture. Ovo o Svetozaru Ćoroviću kaže Duško Pevulja, književni kritičar i univerzitetski profesor iz Banjaluke. Pevulja je jedan od rijetkih književnih posvećenika koji je obilježio stogodišnjicu Ćorovićeve smrti.
Svetozar Ćorović preminuo je u aprilu 1919. godine i stogodišnjica njegove smrti uglavnom je prećutana, kao da se uz Petra Kočića, Jovana Dučića i Aleksu Šantića, ne radi o jednom od najznačajnijih književnika tog vremena kod nas.
Srećom, Centar za srpske studije iz Banjaluke skoro je objavio studiju "Pripovjedački svijet Svetozara Ćorovića" Duška Pevulje. Studija je, kako kaže Pevulja, nastala ukrštanjem priređivačkog i naučnoistraživačkog rada. Autor je, najprije, za antologijsku ediciju "Deset vekova srpske književnosti" Matice srpske iz Novoga Sada priredio reprezentativan izbor iz obimnog opusa Svetozara Ćorovića. Zatim je za Srpsko prosvjetno i kulturno društvo "Prosvjeta" Republike Srpske priredio Izabrane pripovijetke ovoga pisca. Najzad, za tri udružena srpska izdavača iz Srbije, Crne Gore i Republike Srpske ("Štampar Makarije", "Obodsko slovo" i "Hercegovina izdavaštvo") uredio je i za štampu pripremio "Stojana Mutikašu", najpoznatiji Ćorovićev roman. O Ćoroviću, povodom stogodišnjice smrti i novih izdanja, Duško Pevulja govorio je i za "Nezavisne".
NN: Kakav je pripovjedački svijet Svetozara Ćorovića?
PEVULJA: Pripovjedački svijet Svetozara Ćorovića odlikuju raznovrsna i prepoznatljiva umjetnička svojstva. Jednoličnost u pripovjednim postupcima i tehnikama naracije, kompenzovana je unutrašnjim bogatstvom Ćorovićevog pripovjedačkog univerzuma. On je stvorio čitavu galeriju neobičnih likova koji, uprkos okolnostima u kojima se nalaze, idu za svojom zvijezdom, nepokolebljivo ocrtavajući vlastitu životnu putanju. Lica i naravi Ćorovićevih književnih junaka na inventivne načine su dočarani, ponekad osjenčeni tragičnim nijansama, nerijetko obilježeni blagohumornim podsmijehom. Čovjek u susretu sa drugim ljudima, sa istorijskim kretanjima, sa civilizacijskim mijenama, sa pohlepom, sa potrebom za slobodom, sa novim običajima i prilikama, najčešći je predmet Ćorovićevih kratkih proznih oblika.
NN: Malo je poznato da je Ćorović objavio i desetak romana...
PEVULJA: Romani Svetozara Ćorovića znatno obremenjuju njegov stvaralački opus, bogate ga neobičnim licima i naravima, slikom društva i pojedinaca koji se protive ili pokoravaju utvrđenim normama društvenosti te usložnjavaju mnogobrojnim aspektima života u njihovim raznovrsnim i čudnovatim pojavnostima.
NN: Pored publikovanja sopstvenih djela, Ćorović je bio poznat i kao aktivan član književnog i društveno-političkog života svog doba...
PEVULJA: Uredio je dva godišta kalendara "Neretljanin", bio pokretač i urednik znamenitog književnog časopisa "Zora", aktivan član društva "Gusle", naročito se ističući u dramskoj sekciji (kao organizator, pisac dramskih tekstova te i kao glumac), član redakcije lista "Narod" te poslanik u Bosanskom saboru od 1910. godine, kada je on započeo s radom.
NN: U kakvim prilikama je dočekao smrt? Prvi svjetski rat se završio, Ćorovićevom ličnom zarobljeništvu i agoniji njegove zemlje došao je kraj?
PEVULJA: Dočekavši sa ushićenjem oslobođenje zemlje, Svetozar Ćorović je, uprkos teškoj bolesti, iskazao razočaranje poslijeratnim prilikama u njoj. Pripadajući generaciji koja je posvjedočila nemjerljivi nacionalni rodoljubivi zanos, koja se žrtveno, svojim djelom i svekolikom djelatnošću na više polja, posvetila najvišim nacionalnim idealima, Ćorovića su prilike koje su nastupile neposredno poslije okončanja rata teško pogodile. Iskusivši na ličnom primjeru visoku cijenu stečene slobode, Ćorović se navedenim člankom usprotivio njenom olakom poništavanju, kome je vodilo nečasno i nesavjesno ponašanje pojedinaca. Svetozar Ćorović je bio rijedak primjer srpskog pisca koga ni u dramatičnim životnim prilikama, u kojima se doslovce borio sa smrću, nije napuštala volja za radom. "Na bolesničkoj postelji", a to su riječi ispisane na kraju njegove pripovijesti "Brđani", napisao je neka od svojih najboljih djela. Kako je to postigao? Jednostavno, ponašao se kao i čitavog svoga života, radeći samopregorno, žrtvujući se.
NN: Kako je tekao Vaš rad na pripremi novih izdanja Ćorovićevih knjiga i knjige o njemu?
PEVULJA: Opremajući te knjige pratećim studijama, pregledom literature i prikazivanjem života i rada Svetozara Ćorovića, bavili smo se vrednosnom selekcijom, recepcijom te interpretacijom njegovog književnog djela. Objedinjavanjem predgovora i pogovora objavljenih u pomenutim izdanjima, njihovim djelimičnim dopunjavanjem i prilagođavanjem većoj, integralnoj tekstualnoj cjelini, nastala je knjiga "Pripovjedački svijet Svetozara Ćorovića". Naglašavam na ovom mjestu sljedeću činjenicu: ona nije cjelovita studija o književnom djelu ovoga istaknutog srpskog pisca, nacionalnog, kulturnog pregaoca i stradalnika. U naš posmatrački i analitički vidokrug nisu ušle Ćorovićeve pjesme (koje su neznatne književne vrijednosti, ali su važne za sjenčenje njegovog umjetničkog lika) i dramski tekstovi (što je, uostalom, u naslovu i naznačeno). Dramski tekstovi Svetozara Ćorovića još nisu sakupljeni i objavljeni u jednoj knjizi, niti su adekvatno pročitani. Prema našem čvrstom uvjerenju, studija "Pripovjedački svijet Svetozara Ćorovića" posvećena je reprezentativnom dijelu proznog opusa ovoga pisca i njegovim dominantnim narativnim i umjetničkim svojstvima.
PEVULJA: Na koncu, kakav je Ćorovićev značaj za srpsku književnost?
PEVULJA: Proučavajući književno djelo Svetozara Ćorovića, govorim u ime Centra za srpske studije, došli smo do zaključka da ono do danas nije adekvatno protumačeno niti prezentovano čitaocima u mjeri u kojoj to s obzirom na svoja umjetnička svojstva zaslužuje. Obilježavajući ovom knjigom stogodišnjicu smrti Svetozara Ćorovića, gajimo nadu da će ona biti i diskretni poziv izdavačima da čitaocima učine dostupnijim njegovo djelo, a srpskoj nauci o književnosti da se pomnije pozabavi njime. Na kraju, ponavljam ono što smo u knjizi već naglasili: reprezentativni izbor iz Ćorovićevog opusa svrstava ovoga pisca u sam vrh srpske književnosti.