BANJALUKA - Poštovati knjigu i donositi je kao dar, ili razmijeniti knjigu i ponuditi je, uz najbolju namjeru kao preporuku za čitanje nekom drugom, divna je zamisao.
Ovo je za "Nezavisne" kazala književnica Aleksandra Čvorović povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava koji se obilježava na današnji dan još od 1995. godine, kada je odluka donesena na Generalnoj konferenciji UNESCO-a održanoj u Parizu.
"Lijep običaj koji je postojao u Kataloniji, da se na dan Svetog Juraja poklanjaju knjige i ruže poslužio je kao ideja za Svjetski dan knjige i autorskih prava, a to je ujedno datum smrti Šekspira i Servantesa", podsjeća Čvorovićeva.
U Španiji se ovaj dan praznuje još od 1923. godine u čast pisca Migela de Servantesa, koji je preminuo 23. aprila 1616. godine, te je takođe i dio proslave dana Svetog Đorđa u Kataloniji, gdje je tradicija od srednjeg vijeka da muškarci donose ruže svojim voljenim, a od 1925. godine da žene daju knjigu u zamjenu.
"Narodna i univerzitetska biblioteka, kao i Dječija biblioteka ove godine obilježavaju taj datum nudeći mogućnost da čitaoci razmijene knjige jedni sa drugima. Knjige koje smo rado čitali, a nemamo ih namjeru zadržati u kućnoj biblioteci, možemo proslijediti dalje otvarajući put da neko drugi jednako uživa u njima", ističe Aleksandra Čvorović.
Kako dodaje, obilježavanje dana u godini kada se podstiče čitanje, izdavanje knjiga, a takođe štite autorska prava i intelektualna svojina su dobar način za odavanje počasti knjigama i autorima cijelog svijeta.
"Ovaj dan je prilika da mediji, izdavači, kulturne i obrazovne ustanove ukažu na neprolazne vrijednosti kulture čitanja i stvaralaštva koje se tiču svih nas, a na ovaj način ih dodatno promovišemo", navodi književnica.
Povodom ovog dana oglasio se i Milan Milošević, glavni i odgovorni urednik časopisa "Srp", doktorand književnosti na Univerzitetu u Beogradu, te idejni tvorac više edicija i biblioteka u banjalučkoj izdavačkoj kući "Besjeda".
"Eh, te knjige... Ta zlosrećna učila o životu nekadašnjem, sadašnjem i nikadašnjem bila bi i dostupnija prostom puku, tračerski željnom uvida u tuđu stvarnost, da taj probitak namjenski ne osujećuju vlasnici autorskih prava. Pritom ne mislim na one sa industrijskim pogledom na iste, tj. sa poslovnom parolom: 'tras lova, tras tekst'. Ovdje mislim na one koji su noćna mora svakog izdavača u nas: one koji u klauzulama ugovora navode da se djela pod njihovom paskom moraju štampati u njihovim (inostranim) štamparijama, pod njihovim nadzorom, njihovim fontovima i na specijalnom papiru (najveće 'krvopije' su na tom polju određene strip-kuće)", prenosi za "Nezavisne" svoja iskustva Milošević.
Cijena konačnog proizvoda, dodaje Milošević, u zemlji otkupljivaču ih ne zanima, pa je zato neke knjige kod nas, kako svjedoči sagovornik "Nezavisnih", bolje zaobilaziti.
"Pošto je i ovakvima dan, neka im je srećan! Što se tiče zastupljenosti na tržištu, u BiH ima dosta knjiškog materijala na koji niko ne polaže autorska prava (70 godina od smrti autora ili prevodioca), a za ove sa ekskluzivnim pravima nadležne su veće izdavačke kuće iz Srbije i Hrvatske. Za 'preuzimanje' posla od susjeda nema nade, jer je u BiH on neisplativ", svjedoči Milošević o svojim iskustvima urednika edicija.
Milan Vulić, pjesnik i član redakcije "Srpa", ovim povodom kaže da je Svjetski dan knjige i autorskih prava idealan za oglašavanje kulturnih radnika u čijim stavovima prevladava ili optimizam bez temelja ili pesimizam bez granica.
"Knjiga neće umrijeti, ali neće ni dobiti ulogu glavnog medija, jer nikad to nije ni bila. Imaće svoju publiku koja će, u zavisnosti od trendova, varirati. Da li će njena uloga biti da bude angažovana i prenosi određene poruke ili će da posluži za popunjavanje dokolice, zavisi od navedenih trendova", jasan je Vulić.
Što se autorskih prava tiče, nastavlja Vulić, iako zakon pokriva različite oblasti stvaralaštva, od arhitekture i govorništva do koreografije i kartografije, najčešće pominjanje autorskih prava u medijskom prostoru je vezano za autorstvo u oblasti popularne kulture, uglavnom muzike i filma, najčešće u bombastičnim tekstovima o tužnim sudbinama autora popularnih djela i njihovih nasljednika.
"Kada bi moj glas značio nešto i 'da sam ja netko', kako je to zamišljala pjesnikinja Maja Perfiljeva, optimistima bih savjetovao da se spuste na zemlju i da pogledaju svijet oko sebe, a pesimističnim da iskoriste simboliku današnjeg dana na koji se po gregorijanskom kalendaru obilježava blagdan upokojenja Svetoga Đorđa i da u svoje ruke uzmu koplje ili barem pero i bore se protiv aždaja neukosti, nepismenosti i uzurpacije sopstvenog djela", zaključuje Vulić za "Nezavisne".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.