Književni jubilej - 50 godina od dodjele Nobelove nagrade za književnost Ivi Andriću - biće obilježen nizom manifestacija tokom 2011. godine, a prva će biti priređena 5. januara u Višegradu.
Grad u kojem je Ivo Andrić proveo djetinjstvo i u kojem je završio osnovnu školu, ali i u kojem se nalazi čuveni most Mehmed-paše Sokolovića upisan na Listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a, biće centralno mjesto proslave jubileja, saopšteno je iz Ministarstva kulture Srbije.
Višegrad će 5. januara posjetiti ministar civilnih poslova BiH Sredoje Nović, ministar kulture Srbije Nebojša Bradić i ministri nadležni za kulturu Republike Srpske i Federacije BiH Anton Kasipović i Gavrilo Grahovac.
Ministri će se sastati sa načelnikom opštine Višegrad Tomislavom Popovićem, a u prostorijama opštine biće održana konferencija za novinare povodom obilježavanja pola vijeka od dodjele Nobelove nagrade Ivi Andriću.
U narednoj godini će povodom obilježavanja ovog jubileja u Višegradu biti organizovano niz manifestacija, a tokom 2012. godine biće obilježeno i 120 godina od Andrićevog rođenja.
Nobelova nagrada za književnost Ivi Andriću je dodijeljena 1961. godine za roman "Na Drini ćuprija", kao i za doprinos koji je dao opisujući ljudske sudbine iz istorije svoje zemlje, a cijeli iznos nagrade poklonio je iz dva dijela bibliotečkom fondu Bosne i Hercegovine.
Roman "Na Drini ćuprija", napisan je 1945. godine, pripovijeda o građenju mosta preko rijeke Drine u bosanskom gradu Višegradu.
Građenje mosta naručio je Mehmed-paša Sokolović, zvaničnik Osmanlijskog carstva. Još kao srpski dječak odveden je s ostalom djecom kao danak u krvi u Carigrad.
Radnja romana odvija se tokom četiri vijeka, a kameni most je svjedok raznih ljudskih sudbina, istorijskih ličnosti i bezimenih likova čiji životi protiču u njegovoj blizini.
Andrić je u svijetu uglavnom poznat po romanu za koji je dobio Nobelovu nagradu, ali i po djelu "Travnička hronika".
Piščevo se pripovijedanje u navedenim djelima odlikuje uvjerljivo dočaranom atmosferom, upečatljivim opisima okoline i ponašanja, no ne i psihološkim poniranjem.
Osim tih djela, autor je objavio i niz pripovjedaka, putopisne i esejističke proze, te vjerovatno najbolje djelo kasne faze, zbirku aforističkih zapisa "Znakovi pored puta", nesporno jednu od svojih najvrednijih knjiga.
Poslije Andrićeve smrti, prvo stidljivo, a onda i otvoreno, počela su se pojavljivati i kritička osporavanja piščeva opusa, što nije bilo moguće tokom njegovog života, kada je uživao status nedodirljivog državnog pisca.
Iako je uvrštavan u antologije hrvatske književnosti, status mu je prilično nezavidan.
Godine 1958. u šezdeset šestoj godini života, Ivo Andrić se vjenčava sa svojom dugogodišnjom ljubavlju Milicom Babić, kostimografkinjom Narodnog pozorišta iz Beograda, udovicom Nenada Jovanovića.
Sa suprugom se seli u svoj prvi stan, a te godine objavljuje pripovijetke "Panorama", "U zavadi sa svetom" i jedini predgovor koji je ikada za neku knjigu napisao: uvodni tekst za knjigu Zuke Džumhura "Nekrolog jednoj čaršiji".
Prva sabrana djela u deset tomova objavljena su mu 1963. godine. Već naredne godine boravi u Poljskoj gdje u Krakovu biva promovisan u počasnog doktora.
Nakon smrti supruge Milice, Andrić je nastojao svoje društvene aktivnosti svesti na najmanju moguću mjeru, mnogo je čitao i malo pisao. Zdravstveno stanje nije bilo zadovoljavajuće i često je boravio u bolnicama i toplicama na liječenju.
Djela su mu doživjela mnogobrojna izdanja. Prevođen je gotovo na sve evropske, ali i na mnoge afričke i azijske jezike.
Savez književnika i Udruženje izdavačkih preduzeća i organizacija SFRJ dodijelili su mu 1956. godine povelju za životno djelo.
Preminuo je 13. marta 1975. godine u Beogradu u 83. godini.
Andrićevi citati
- Gospodstvo je kao veliki vjetar, kreće se, kida i osipa.
- Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo.
- Poslovicama se kod nas ubijaju ljudi na najbrži i najnepravedniji način.
- Kmetovo je da radi, a agino da ga pazi, jer i travka treba i rosu i kosu.
- Smisao i dostojanstvo puta postoje samo utoliko ukoliko umijemo da ih nađemo sami u sebi.
- Mnogi imaju neki nesvršen račun sa životom, ali pri tom život je uvijek njihov dužnik.
- Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trbali smo živjeti.
Biografija
Ivo Andrić je rođen 9. oktobra 1892. godine u travničkoj mahali Zenjak, dok mu se majka nalazila u posjeti prijateljima. Djetinjstvo je proveo u Višegradu, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je učio u Sarajevu, a filozofiju - odsjek za slovenske književnosti i istoriju u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu. U periodu između Prvog i Drugog svjetskog rata nalazio se na poziciji izaslanika jugoslovenske vlade u Berlinu.