Vilijam Fokner, američki romasijer i pripovedač, jedan je od najvećih američkih pisaca 20. vijeka i, uz Džejmsa Džojsa i Virdžiniju Vulf, najznamenitiji predstavnik modernog psihološkog romana ili 'romana toka svijesti'.
Neraskidivo vezan za zavičajnu državu Misisipi i gradić Oksford - mjesta koja će u njegovim djelima postati pokrajina Joknapatafa i varoš Džeferson - Fokner je u svom relativno bogatom književnom opusu nastojao prvenstveno da naslika političku i društvenu istoriju američkog Juga, i to mahom putem prikazivanja odnosa između Severa i Juga i crnaca i bijelaca, mada bez jasnih težnji da dati odnos protumači i s tim u vezi da vlastiti sud.
Američki Jug prikazan je u Foknerovim romanima i pripovjetkama kao zemlja poraza i propadanja, incesta i nasilja, beznađa i opšteg ludila, buke i bijesa. Fokner pak ide pretežno za tim da unutar takvog svijeta, svijeta u kojem vlada kataklizma tradicionalnih i vječnih vrijednosti, izgradi i istakne sliku ljudske sudbine koja je, gotovo po pravilu, obilježena propašću i samouništeljem.
S obzirom na tematiku svojih djela, Fokner je u Americi, a potom i u Evropi, stekao glas najživopisnijeg hroničara nasilja, degeneracije i perverzije Juga.
Djela: romani "Vojnikova plata", "Sartoris", "Buka i bes", "Na umoru", "Svetilište", "Svjetlost u avgustu", "Avesalome, Avesalome!", "Divlje palme", roman koji čine dvije zasebne, posve različite i tematski nepovezane pripovjetke ("Divlje palme" i "Starac"), "Uljez u prašini", zbirke novela "Ovih 13" i "Dr Martino", "Konjički gambit", "Nepobeđeni" i "Siđi, Mojsije" - zbirke pripovjedaka koje autor smatra romanima, kao i drama "Rekvijem za kaluđericu".
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1949. godine. Umro je na današnji dan prije tačno 50 godina.