BEOGRAD - Na nedavno završenom 62. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu, na štandu Republike Srpske, uz burne aplauze i stalni priliv publike, promovisano je šesto dopunjeno izdanje antologije krajiških ojkača ''Pjevaj, ori, prozore otvori'' Nenada Grujičića, koju su zajednički štampali Radio-televizija Srbije i Brankovo kolo.
Istaknuti dramski umjetnici, Vesna Čipčić i Vico Dardić, nadahnuto su kazivali, u dva navrata tokom večeri, po tridesetak primjera ženskih i muških ojkača. Za razliku od bećarca koji ne posjeduje tužne teme, čule su se i ojkače tamnih doživljaja svijeta vezanih za tešku srpsku prošlost i stvarnost (''Jasenovče, odn'jela te voda,/ tu sam mlada ostala bez ploda'', ili, ''Grlo moje k'o tambura jada,/ nikad nije jadalo ko sada''.) Zatim su se čuli mudri primjeri o časti (''Teško časti kad robuje vlasti,/ tuđoj vlasti u vr'jeme propasti''), o ratovanju (''Moj mitraljez kroz jelovao granje/ fašistima svira ustajanje''). Čuli su se, zatim, veseli primjeri o rakiji i kotlu (''Oj, rakijo, primakni se duši,/ crna mi se džigerica suši'', ili, ''Evo kotla, brata čađavoga,/ ne možemo jedan bez drugoga), te najveći broj primjera o ljubavi i erosu, sa duhovitim komentarima odnosa žene i muškaraca (''Ljubi, dragi, s koje 'oćeš strane,/nećeš naći ni jednoj mane'', ili, ''Ljubi, mala, usta ti otpala, kad si meni barabi dopala.''). Potom, u znaku sinteze svih krajiških predjela koje antologija sabira, glumci su pročitali primjere vezane za toponime Bosanske Krajine, Banije, Korduna, Like, Dalmatinske zagore i Vojvodine.
Mlada i darovita ženska grupa kulturno-umjetničkog društva ''Dimitrije Koturović'' iz Rakovice izvela je ojkalicu, to jest, grohotalicu iz Dalmatinske zagore. Ova izvedba zatreperila je dušu brojnoj publici i izmamila dug aplauz oduševljenja.
Nenad Grujičić je objasnio da mnogi danas koriste i upotrebljavaju pogrešan termin – groktalica, to jest – groktanje, umjesto – grohotalica, to jest – grohotanje. Češki naučnik Ljudevit Kuba je još krajem 19. vijeka pisao je o ovoj problematici.
"Ovaj je način pjevanja raširen, istina, po čitavoj Dalmaciji bez obzira na otoke. Ali mi se čini da je u pravoslavnim krajevima osobito obljubljen. U Dalmaciji se zove svagdje drugačije: u Trilju (kod Sinja) vojkanje, u Omišu zavijanje, u Kninu grohotanje", zapisao je tada Kuba. Vođen ovim zapisom Grujičić još dublje osvjetlio problem.
''Grohotanje je jedan od naziva (sinonima) za ojkanje, kao što su to i vojkanje, rozganje, rozgotanje, orzanje, orzenje, zerzavanje, potresanje i zavijanje. Jedan od sinonima koji je do danas na volšeban i štetan način zaživeo i pojavljuje se tako deformisan jeste – groktanje. Ovaj termin, nažalost, ne pokriva onomatopejsku dimenziju načina pevanja, već je izvrće u polje neprimerenog imenovanja, ukazuje na zvuk groktanja, a ne grohotanja", rekao je Grujučić pojašnjavajući da pomentoj deformaciji doprinose i sami etnomuzikolozi koji ne ulaze u jezičku dubinu pojma, već se prepuštaju inerciji zatečenog i cementiranog stanja, ne vide deformaciju u nazivu te pojave, ne ulaze u jezičku, u značenjsku ravan termina.
U nastavku promocije knjige, govorio je Dragan Inđić, odgovorni urednik RTS-a, koji sa tom funkcijom potpisuje antologiju ''Pjevaj, ori, prozore otvori''. On je objasnio da se RTS sa velikim zadovoljstvom prihvatio uloge nosećeg izdavača ove nesvakidašnje antologije očekujući i novo izdanje.