TREBINJE - U Muzeju Hercegovine u Trebinju večeras je promovisana knjiga "Ognjena Marija Livanjska" autora Bude Simonovića i otvorena izložba "Srbi Livanjskog polja-tragovi kroz vekove", koje svjedoče o ustaškim zločinima nad Srbima u Livnu i okolini 1941. godine.
Izložba "Srbi Livanjskog polja-tragovi kroz vekove", koju je pripremilo Udruženje "Ognjena Marija Livanjska" iz Beograda, dokumentarnog je karaktera, a autori su Veljko Đurić Mišina i Radovan Pilipović.
Predsjednik Upravnog odbora Udruženja Gordana Dostanić izjavila je novinarima da ovo udruženje postoji 10 godina i da je nastalo iz želje da bude sačuvano sjećanje na srpske žrtve.
Ona je istakla da je potrebno sačuvati veliku kulturnu baštinu Srba u Livanjskom polju.
"Srpska zajednica na području Livanjskog polja je brojčano mala i svake godine starija. Tamo su grobovi naših predaka, pa su projekti Udruženja uglavnom usmereni na obnovu crkava, spomenika i slično", rekla je Dostanićeva.
Ona je navela da je poslije Drugog svjetskog rata bilo zabranjivano da se javno manifestuje sjećanje na žrtve, ali je ono njegovano u okviru porodica.
"To je bilo tako veliko stradanje da je ostavilo pečat na skoro svaku srpsku porodicu. Gotovo da nema porodice iz koje neko nije stradao. Neke su potpuno zatrte, a sela su nestala u tom pokolju 1941. godine. Stradali su samo zato što su bili Srbi, pravoslavci", rekla je Dostanićeva.
Autor knjige "Ognjena Marija Livanjska" Budo Simonović rekao je novinarima da su se najteži zločini u Livnu i okolini desili na Ognjenu Mariju 1941. godine, što ga je podstaklo da tako nazove knjigu.
On je naveo da je sasvim slučajno 1990. godine u Livnu došao do saznanja da u selu Čelebići postoji spomenik na kome su upisana imena domaćina i broj stradalih iz porodice.
Simonović kaže da je 1990. godine pronašao staricu koja je u vrijeme tog zločina oko mjesec dana bila u jami, te da je tako počelo istraživanje.
"Teško je bilo nagovoriti ljude da nakon 50 godina govore o tako strašnom stradanju. Dok sam pisao pitao sam se da li će ljudi to vjerovati, pa sam svaki detalj ispitao do kraja", rekao je Simonović, navodeći da se čak spustio u jamu duboku 46 metara da bi vidio da li je moguće da su tu stradali ljudi.
On kaže da se priče 11 preživjelih u potpunosti poklapaju u svim detaljima.
"U knjizi imamo po imenu i prezimenu 1.587 žrtava, od kojih su polovina djeca uzrasta do 14 godina", rekao je Simonović.
On je dodao da sada u Livnu živi osmoro Srba, a na cijelom tom području stotinjak.
Novinar i pisac Budo Simonović, rođen 1945. godine, posebno se bavio istraživanjem stradanja Srba livanjskog kraja tokom Drugog svjetskog rata.
Knjiga "Ognjena Marija Livanjska" predstavlja svjedočanstvo o ustaškim zločinima nad Srbima u Livnu i okolini, odnosno u selima na rubu Livanjskog polja počinjenim u proljeće i ljeto 1941. godine, a ponovljenim i u posljednjim ratnim sukobima na tom području, posebno tokom 1992. i 1993. godine.
Udruženje "Ognjena Marija Livanjska" funkcioniše od 2012. godine, a misija mu je održavanje međusobnih veza livanjskih Srba s ciljem realizacije brojnih projekata u vezi sa očuvanjem kulturno-istorijskog nasljeđa i sjećanja na stradale Srbe livanjskog kraja.