BANJALUKA - Obilježavanje 187. godišnjice rođenja najvećeg pjesnika srpskog romantizma Branka Radičevića ove godine prvi put je upriličeno i u Banjaluci.
Pored Sremskih Karlovaca, Novog Sada i Beograda, o Radičevićevom neprevaziđenom pjesništvu, kao i o njegovom nesumnjivo velikom uticaju na cjelokupnu srpsku poeziju, govorilo se, na dan njegovog rođenja, u Narodnom pozorištu RS u gradu na Vrbasu.
Organizator tog događaja bilo je "Brankovo kolo", svojevrsna zadužbina Branka Radičevića iz Sremskih Karlovaca, koje je prvi put gostovalo u Banjaluci.
Nenad Grujičić, direktor "Brankovog kola", podsjetio je da je Radičević rođen u Slavonskom Brodu 28. marta 1824. godine u porodici Todora i Ruže Radičević, a umro je 1. jula 1853. godine u Beču.
Rođeno ime mu je bilo Aleksije, ali ga je on kasnije, pred izlazak prve knjige, preveo s grčkog na srpski u Branko.
Svoje pjesme u Radičevićevu čast čitali su banjalučki laureati nagrada ''Pečat varoši sremskokarlovačke'' i ''Stražilovo'', a veče posvećeno Radičeviću bilo je prilika za predstavljanje dvije nove knjige koje su objavljene u izdanju "Brankovog kola".
Riječ je o prvencima "Anatema hljeba nasušnog" Maje Stanojević i "Dvopjev" Aleksandre Marilović i Irene Bera.
Stanojevićeva je objasnila da se njeno djelo sastoji iz tri ciklusa, gdje je prvi ciklus neprekidan flert erosa i tanatosa, odnosno dolazi do nekih eksplicitnih detalja erosa.
"Treći ciklus je inspirisan horor poezijom koja je jako rijetka i smatram da se pisci jako malo bave tom tematikom", rekla je Stanojevićeva.
Marilovićeva je istakla da je djelo "Dvopjev" svojevrsan spomenik prijateljstva između Irene Bera i nje.
"Irena i ja smo imale neopisivu želju da naša prva knjiga bude zajednička, a posebna čast je što je objavljena u izdanju 'Brankovog kola'", rekla je Marilovićeva.
Prema njenim riječima, Irena Bera se u svojim pjesmama više posvećuje formi, dok ona pažnju posvećuje muzikalnosti.
Veče su upotpunili i studenti i profesori banjalučke Akademije umjetnosti, koji su kroz muzički i dramski program predstavili neke od Radičevićevih pjesama.
Najpoznatije Radičevićevo djelo je pjesma "Đački rastanak", u kojoj je opjevao Frušku goru, đačke igre i nestašluke.