TREBINJE - Bard srpskog pjesništva Rajko Petrov Nogo govorio je u Trebinju, u okviru prvog serijala ovogodišnjeg programa "Trg pjesnika", svoju poeziju pod vedrim nebom, na Spomeniku oslobodiocima koji je Trebinju svojevremeno darovao pjesnik Jovan Dučić.
"Trebinje je specijalan grad u mom životu, tu sam bio u sirotištu, iz Trebinja sam se oženio, a u Hercegovini kažu: 'Okle si - okle ti je i žena', a onda sam, obnavljajući 'Dučićeve večeri poezije' i prenoseći Dučića u domovinu bio u toj delegaciji koja ga je iz Libertvila prenijela ovamo, tako da je sve to učinilo da mi je ova naša 'mediteranska utjeha od grada' učinila specijalan ugođaj", kazao je ovaj poznati pjesnik.
I pored svega je, dodaje, u Trebinju uvijek imao pomalo tremu, svjestan da ga slušaju ljudi koji se razumiju u poeziju i koji su ponikli u poeziji.
U šali dodaje da su organizatori iz Kulturnog centra smislili da na njemu prave eksperiment, jer je manifestacija "Trg pjesnika" osmišljena kao poezija pod vedrim nebom, ali je, kako dodaje, dobro i sam sebe ocijenio i uz dobro ozvučenje su poeziju slušali i u okolnim ugostiteljskim objektima, odvukavši pažnju i od fudbalskih utakmica Evropskog prvenstva.
Dodaje da je veoma ponosan na svoja "Izabrana djela" koja su u sedam tomova, na njegov sedamdeseti rođendan, u kome slavi i pola vijeka rada, tri izdavačke kuće "Štampar Makarije" iz Beograda, "Obodsko slovo" sa Cetinja i "Hercegovina izdavaštvo" iz Trebinja objedinili upravo na njemu srpski kulturni prostor koji i on sam nastoji objediniti i smatra ga jednim, srpskim prostorom.
Tako je, kaže, razmišljao još u svojim ranim, sarajevskim danima, u vremenu kada se družio sa bivšim predsjednikom Republike Srpske Radovanom Karadžićem, sa kojim se, dodaje, druži čitav njihov zajednički vijek, od svoje četrnaeste godine.
"Sjećam se i kada su odbili njegovu porodicu iz Pala da ga posjeti, a ja zamolio njegovog brata Luku da upita da li ga ja mogu posjetiti i začudo dobio odgovor da mogu i da mi je odobrena satnica. Pretpostavljam da su mislili da će čuti nešto što nisu čuli, a naravno da ništa drugo nisu čuli osim našeg razgovora o književnosti, o kojoj smo razgovarali od naše četrnaeste godine jer smo prijatelji cio jedan vijek", rekao je Nogo.
O svojoj novoj knjizi pjesama nije želio puno da govori, ali je samo potvrdio da je piše.
"Ako je Dučić mogao u sedamdesetoj, Desanka u devedesetoj pisati nove stihove - zašto ne bi i Nogo", zapitao se na kraju.