Ranko Pavlović, književnik iz Banjaluke, postao je prvi dobitnik nagrade "Zorica Turjačanin", koju mu je za neobjavljenu knjigu eseja "O djetetu iz duše djeteta" dodijelio Institut dječje književnosti u BiH iz Tešnja.
"Pavlović u svom djelu analizira savremenu književnost za djecu, prateći njen razvoj od kraja 20. do početka 21. stoljeća, kroz eseje, prikaze i kritike. Knjiga je strukturirana u četiri tematske cjeline i obuhvata autore iz šireg regionalnog konteksta, dajući vrijedan doprinos razumijevanju književnosti za djecu", saopštio je stručni žiri, koji su činili Vildana Pečenković (Bihać), Mirzana Pašić Kodrić (Sarajevo) i Milutin Đuričković (Beograd).
Više o nagradi i nagrađenom djelu ovim povodom Pavlović je govorio za "Nezavisne"
NN: Prvi ste dobitnik nagrade "Zorica Turjačanin". Šta za Vas znači ovo priznanje, s obzirom na to da ste dobro poznavali Zoricu te da je pisala o mnogim Vašim knjigama?
PAVLOVIĆ: O prvim plaketama stihova Ranka Preradovića i mojim, prvi prikaz je u časopisu "Putevi" objavio prof. dr Miljko Šindić, a o mojim prvim knjigama za djecu pisala je prof. dr Zorica Turjačanin i tako mi, ne samo u figurativnom smislu, dala vjetar u leđa. O Šindiću sam pisao u više navrata, a o Zorici Turjačanin, nažalost, nisam. Mnogo me raduje što je ustanovljena nagrada koja nosi njeno ime i što je dodjeljuje Institut dječje književnosti za djecu u BiH, nedavno osnovan u Tešnju, uz svesrdnu pomoć sličnog instituta u Beogradu. Mislim da nema nijedne moje knjige za najmlađe o kojima Zorica nije napisala i u nekom listu ili časopisu objavila prikaz. U prvom izdanju mojih izabranih djela za izbor priča za djecu napisala je vrlo analitičan i sveobuhvatan pogovor. Prva je izrekla ocjenu da spadam u najznačajnije bajkopisce u srpskoj književnosti, pa i u književnostima tadašnje Jugoslavije. Pisala je i o mojim knjigama za odrasle. Kada bi se sve to prikupilo i objavilo, bila bi to zaista pozamašna knjiga. Eto, zbog svega toga, ova nagrada mi mnogo znači.
NN: Šta Vam je najvažnije kada pišete za djecu i o djeci, pa i kada se bavite esejistikom na ovu temu?
PAVLOVIĆ: Pisati za djecu vrlo je izazovno, ali i odgovorno. Neću ništa novo reći kada kažem da se najmlađem čitaocu ništa ne može slagati, njemu morate saopštavati punu i puku istinu, književnu prije svega, čak i kada pišete bajke. Morate ući u dušu djeteta i svijet posmatrati iz njegove perspektive, ma koliko to bilo teško, neki će reći i neizvodljivo. Iz ovoga proizilazi i moj odnos prema kritičkom sagledavanju književnog stvaralaštva za djecu. Zato sam svojoj zbirci eseja i dao naslov "O djetetu, iz duše djeteta". Pišem o 36 pisaca i znatno više knjiga. U prvoj cjelini nastojao sam da što cjelovitije sagledam cjeloživotno stvaralaštvo Grozdane Olujić, s težištem na bajke po kojima je poznata u književnosti za djecu, zatim usamljenika iz Podbrda kod Mrkonjić Grada Đure Stipanovića i pisca iz Ćopićevih Hašana Đure Maričića, koji je živio i stvarao u Hrvatskoj, pa bi se moglo reći da nije bio ničiji, sasvim skrajnut. U drugom ciklusu pišem o pojedinim knjigama većeg broja autora ili o njihovoj poetici na osnovu sagledavanja više njihovih djela. Treću cjelinu posvetio sam tekstovima pisanim za dječju pozorišnu scenu, a četvrtu o kritičkim pogledima Cvijetina Ristanovića, Svetozara Ličine i Ljubomira Milutinovića na književno stvaralaštvo za mlade čitaoce. Ističući moj sveobuhvatan metodološki pristup djelima za djecu, žiri u obrazloženju nagrade, između ostalog, navodi: "Pavlović je obuhvatio cjelokupno stvaralaštvo za djecu ne samo u okviru bosanskohercegovačke, nego i šire, regionalne produkcije te ponudio jedan nov pogled na stvaralaštvo za djecu i mlade."
NN: U knjizi ste bavite i dječjom pozorišnom scenom. Koliko su, po Vašem mišljenju, ovdašnji pisci za djecu zastupljeni na scenama teatara za djecu?
PAVLOVIĆ: Nekada su u Krajiško dječije pozorište dolazili reditelji sa raznih strana i donosili tekstove koje su već postavljali na nekim drugim scenama. Direktori su primali tekstove domaćih autora i slagali ih u jednu vitrinu. Sjećam se te povelike gomile, prekrivene prašinom, odakle rukopise nikada niko nije uzimao. Tek tu i tamo odigran bi bio neki tekst domaćih autora, Ismeta Bekrića i Slavka Barišića, na primjer. Dolaskom Predraga Bjeloševića na čelo ove kuće i njenim prerastanjem u Dječije pozorište Republike Srpske, scena je šire otvorena i za domaće autore. Posljednjih godina direktorka Ljiljana Labović i njeni saradnici prate domaću izdavačku produkciju knjiga za djecu, a kako se objavljuje dosta onih sa živim scenskim obilježjima, poziva njihove autore da ih dramatizuju i ti tekstovi na sceni doživljavaju veliki uspjeh. Sličnu podršku domaćim autorima pruža i Vitomir Mitrić u Istočnom Sarajevu.
NN: Ovih dana u izdanju novosadskog "Prometeja" objavljena je Vaša zbirka pjesama "Vatrišta", u kojoj ste napisali 60 pjesama o srpskim književnicima, od Dositeja Obradovića do Raše Livade. Otkud ideja za ove lirske biografije?
PAVLOVIĆ: Publicista, pripovjedač i romanopisac Branko Perić, koga znamo i kao nedavno penzionisanog sudiju Suda Bosne i Hercegovine, pored ostalog, objavio je odlične knjige o glumcu Ljubi Tadiću i pjesniku Dušku Trifunoviću. U nedavno objavljenu drugu knjigu o Trifunoviću uvrstio je i tridesetak pjesama domaćih autora napisanih o njemu i njegovom djelu. Pripremajući to, došao je na zamisao da neko napiše knjigu pjesama o srpskim pisacima i učinilo mu se, na osnovu nekih mojih pjesama posvetnica, da bih ja to mogao uraditi. Znajući koliko je to teška obaveza, energično sam odbio njegovu ponudu, ali sam želio da mu pomognem, pa sam napisao uvodnu pjesmu naslovivši je "Vatrišta" i predložio da to bude i naslov projekta. U detalje sam razradio kako bi sve to trebalo da izgleda. Sve je prihvatio i uzalud tražio "realizatora", pa kad ga nikako nije uspio naći, opet se meni obratio. I tako su počela da se "razgorijevaju" moja "Vatrišta".
NN: Da li postoji zajednički fokus za sve ispisane pjesme o književnicima, odnosno šta Vam je bilo najvažnije prilikom lirskog portretisanje svakog od njih?
PAVLOVIĆ: Pristao sam da napišem pjesme za prvu knjigu, a da neko drugi piše drugu, treću... Utvrdio sam i neke okvire izvan kojih se nije moglo. Moglo se pisati samo o pjesnicima koji su se iz ovog svijeta preselili u svoje djelo. Kratke pjesme (dva katrena) trebalo bi da odražavaju osnovne biografske, bibliografske i poetičke naznake pjesnika. Svaku pjesmu trebalo je da prati crtež stihom portretisang pisca, pa je Perić angažovao mladog, još neafirmisanog Boru Božića. U knjigu sam pisce uvrštavao po godini rođenja. Pošto smo se opredijelili za noviju srpsku književnost, knjiga započinje Dositejem Obradovićem a završava se Rašom Livadom. Između njih je 58 proznih pisaca i pjesnika koji su obilježili našu književnost. Namjerno sam u svakom periodu ostavljao neke znamenite pisce, da ih stihom portretiše neko drugi.
Knjigu su vrlo pohvalnim recenzijama preporučili ugledni univerzitetski profesori Miloš Kovačević, Slobodan Vladušić i Slobodan Reljić, a Zoran Kolundžija iz novosadskog "Prometeja" bez dvoumljenja ju je odmah objavio. Vladušić je predložio da na kraju knjige dam i kratke bio-bibliografske bilješke o opjevanim pjesnicima, što sam i prihvatio, a Kovačević je napisao da bi ova zbirka mogla da bude i neka vrsta školske pjesničke čitanke.
NN: Prošle godine takođe u Novom Sadu, ali u izdanju "Solarisa", objavili ste i roman "Mjesečina za ponijeti". Da li ste zadovoljni, kako Vi to volite reći, putem u čitalište ovog romana, kakve reakcije do Vas dolaze?
PAVLOVIĆ: Vrlo sam iznenađen kako su kritika i čitalačka publika prihvatile ovaj moderno koncipiran i pisan roman. Nalazi se u svim većim knjižarama u Srbiji, pa i kod nas, u Banjaluci. Reći ću samo da je za kratko vrijeme napisano i objavljeno više zanimljivih prikaza, a da su za zbornik o mom književnom stvaralaštvu, koji će uskoro objaviti Društvo članova Matice srpske u Republici Srpskoj, stigla dva analitički i sveobuhvatno napisana ogleda. Nedavno sam na jednom književnom portalu objavio odlomak iz romana i izvjesna Biljana Zeniou u komentaru je napisala: "Pa ovo je divno, hvala! Čovek kao ispravljena metalna spajalica, sve nam je rekao! Hvala Vam, sad moram da tražim knjigu." Časak kasnije objavila je fotografiju prednje strane korica, koju je našla na internetu, i napisala da ide u knjižaru da kupi knjigu.
NN: U posljednje vrijeme u Republiku Srpsku stigle su mnoge značajne književne nagrade, od NIN-ove, preko nagrade "Branislav Nušić", do nagrade "Meša Selimović". Koliko su ove nagrade značajne za sami razvoj književne scene, a koliko vidljive od strane nadležnih institucija?
PAVLOVIĆ: I ne samo nagrade koje ste nabrojali. Tu bih dodao "Beogradskog pobednika", "Pečat varoši sremskokarlovačke" i još neke. To je izvrsno! Više nisu samo "oni tamo neki preko Drine", koji jedva doguraju do užeg izbora, nego ravnopravno sa drugim piscima srpskog jezika konkurišu za priznanja i dobijaju ih zahvaljujući umjetničkim vrijednostima svojih djela. Stasavaju nove generacije vrlo talentovanih pisaca, a nagrade koje premošćuju Drinu to će samo i dalje podsticati. Volio bih da podstaknu i akademsku književnu kritiku u Republici Srpskoj, naročito onu koja često sačinjava žirije značajnih književnih nagrada, da se okrene i onome što se stvara "pod njihovim prozorim".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.