"Pesnik Ranko Preradović je pesnik", zapisao je Đuro Damjanović u recenziji za jednu Rankovu knjigu, a Mirko Vuković je po ovoj Đurinoj rečenici nazvao predgovor napisan na oko 120 stranica za četvorotomna izabrana djela pjesnika Ranka Preradovića.
Izbor u četiri knjige: "San o životu", "Stvarno stanje", "Opšta ludnica", "Radni projekat groba", gdje je obuhvaćeno pola vijeka pjesništva Ranka Preradovića (1963-2013), bio je spreman prije dvije godine, međutim banjalučka "Besjeda" je ova djela objavila tek prije nešto više od mjesec dana. "Besjedi" kao izdavaču, Mirku Vukoviću kao priređivaču i samom pjesniku odmah potom stigla je potvrda za dobro obavljen posao - nagrada "Liplje" banjalučkog sajma knjiga za izdavački poduhvat godine u domenu savremene književnosti. Ranko Preradović je tim povodom za "Nezavisne" rekao da ovo nije prvi put da su objavljena njegova sabrana djela, jer je prije 12 godina takođe u četiri knjige izašao jedan kolaž novinskih i tekstova raznih žanrova, gdje je poezija bila zastupljena u samo jednoj knjizi.
"Kada sam slavio jubilej 40 godina u književnosti, Ranko Pavlović i ja napravili smo izabrana djela, ali ja sam se tada više šalio, a on je napravio ozbiljna izabrana djela i onda je ispalo da se nismo dobro razumjeli", rekao je Preradović, koji je naglasio da je tek nedavno objavljenim djelima zadovoljan jer su rađena valjano, čestito, predano i temeljno. To je ono, objašnjava nam ovaj pjesnik, što je očekivao - njegov opus prezentovan je dosljedno i stavljena je tačka na 50 godina bavljenja pjesništvom, što je velika stvar za ovog pjesnika. Ovih dana, pored kapitalnog izdanja "Besjede", aktuelna je priča i o zborniku "Znamenik", u koji su sabrani svi dosadašnji dobitnici Kočićeve nagrade, a za Zavičajno udruženje "Zmijanje" isti su priredili Predrag Blagojević i Ranko Preradović.
"Jedan sam od ljudi koji su učestvovali u formulisanju Kočićeve nagrade 1992. godine i kako je skoro bio jubilarni 50. Kočićev zbor palo mi je na pamet da objedinim sve dobitnike do danas, kako bi se vidio učinak nagrade", kazao je Preradović, naglašavajući da je te 1992. godine najmlađi od pisaca koji su se "kretali" oko Kočića bio Nikola Vukolić. On je tada bio ratnik, nastavlja Preradović, i napisao je jednu jako dobru zbirku pjesama "Kuća predaka", te smo odlučili da dobije prvu Kočićevu nagradu. Preradović pojašnjava da oni tada nisu znali da će nagrada uopšte prevazići lokalni nivo, međutim do danas ovo priznanje dobila su imena poput Milorada Pavića, Dobrice Ćosića, Milorada Ekmečića, Milovana Vitezovića, Dragoslava Mihailovića... Na pitanje kako to da je Kočićeva nagrada ustanovljena tek 1992. jer je ovaj pisac umro još 1916, Preradović objašnjava da je to duga i teška priča. Ukratko, Petar Kočić, kao uostalom i cijeli njegov kraj, poslije Drugog svjetskog rata je u neku ruku anatemisan od strane ondašnje vlasti. Tek 1954. godine prvi put, prema riječima Ranka Preradovića, grupa banjalučkih studenata pravi scenu gdje se izvodi Kočićeva "Sudanija". Već dvije godine kasnije obilježavala se godišnjica Kočićeve smrti, na kojoj je govorio Ivo Andrić i tada se Kočić polako počeo vraćati, da bi 1966, na 50. godišnjicu smrti pisca sa Zmijanja bio održan i prvi Kočićev zbor. Od tada do 1992. na Zmijanju dodjeljivane su razne književne nagrade, govori nam Ranko Preradović, ali nijedna nije nosila Kočićevo ime.
Do danas 24 pisca dobila su Kočićevu nagradu i svi su predstavljeni u "Znameniku", međutim Ranko Preradović smatra da ni danas briga o Kočiću nije onakva kakvu je zaslužio ovaj veliki pisac.
"Sama činjenica da je ovdašnja biblioteka u ona davna vremena kada je ime Petra Kočića izgovarano prigušenim glasom nosila njegovo ime, a danas ne nosi, nego je taj naziv skinut, govori puno o nama. Odnos prema Kočiću i danas je lakonski", kazao je Preradović, koji je bez obzira na terminologiju rekao da se stanje u književnosti kad je on bio mlad i danas ne može porediti. Svaki pokušaj poređenja, zaključili smo iz Preradovićevih riječi, ukazuje na to da je na mjesto kvaliteta koji je lako dolazio do izražaja stigao haos.
"Da bi nesreća bila veća, haos je čisti pokazatelj vremena i sve je nevjerovatnije da je moguće da ovako nešto bude. Sada čestiti ljudi u književnosti, u kakve ubrajam Nenada Grujičića, koji hoće da urade nešto u smislu valorizacije, doživljavaju to da ona 'deseta kolona' na njih baca drvlje i kamenje", smatra Preradović, posebno ističući to da danas literaturom i kulturom vladaju klanovi.
"Ja kad tvrdim da poput naftne, farmaceutske i mnogih drugih postoji i kulturna mafija, kažu 'on je lud, on je pijanac, on je ovo i ono'. Sve se svodi na to 'daj da ja dobijem nešto, daj meni i nikom drugom'. Taj egoizam stvorio je klanove, a klanovi su opasnost i svemu tome pogoduje ovo vrijeme", tvrdi Preradović, pojašnjavajući da ljudi koji vode klanove ili pristaju na kompromise, za primjer smo uzeli književnost, uopšte nisu oni koji ne znaju ništa o literaturi, već naprotiv. Dodjeljuju jedni drugima nagrade i priznanja, kaže Preradović, i tako samo zamućuju vodu, a na pitanje da li je takav slučaj i sa Kočićevom nagradom o kojoj je upravo priredio zbornik, odgovara da jeste.
"I Kočićeva nagrada je pokvarena, kako nije, i nagrada 'Skender Kulenović', i mnoge druge. Zbog toga je knjiga i napravljena. Za svaku Kočićevu nagradu naveden je i žiri koji je te godine dodijelio nagradu, pa se po žiriju tačno vidi ko je kome dodijelio. Onaj ko zna da čita - pročitaće. Jedan kolega koji ima 80 godina zvao me da mi razbije glavu što njegova biografija nije tu objavljena. Takvi su ti pisci, to je ta sujeta", kaže Preradović, koji kao lijepo započetu, a potom nažalost ugašenu vidi nagradu "Đuro Damjanović". Tu nagradu, nastavlja Preradović, odobrilo je 35 banjalučkih pisaca, da bi je nakon dvije godine postojanja Udruženje književnika odbacilo.
"Mali je za njih Đuro Damjanović. Dok je Đuro hodao onakav kakav jeste, oni koji nemaju ni mali nokat njegovog talenta vikali su 'klonite se Đure'. Mali je za njih i Stanko Rakita. Rakita je ogromna ličnost, učitelj, svjetski pjesnik. Na jedvite jade sačuvali smo nagradu za dječju književnost sa Stankovim imenom, a što se tiče Đure, on će svojom veličinom sam sebe da sačuva", kaže Preradović, koji je daleke 1970. panoramom krajiške poezije od zaborava pokušao da sačuva sedamdesetak pjesnika iz Krajine, a danas, kako kaže, ne zna kako bi to bilo moguće. Ipak, dodaje on, mi danas imamo jako kvalitetnu mladu književnost koja, po njegovim riječima, treba što prije da se organizuje, ali ne u klanove kao ova do sada, nego na taj način da razbija iste. Republika Srpska i sve druge države, entiteti, regije, uvjeren je Preradović, ako hoće da budu ozbiljni moraju da podrže ljude koji ozbiljno rade na polju književnosti i literature, inače ostaćemo jadni kakvi smo danas.