Fikcija je često utočište svih nesrećnih priča o bitkama koje se odvijaju između ljudi spojenih zavjetima zajedničkog života sve do njegovog kraja. Najbolje priče o žudnji, izdaji, mržnji, te očaju, dosadi, razočaranju, ljubomori i bijesu dolaze upravo iz bračnih zajednica, a ova djela pružaju bolne primjere neslavnih krajeva velikih književnih bračnih zajednica.
"Madam Bovari", Gistav Flober: Kada se razmišlja o bračnoj nesreći, prva junakinja klasične literature koja pada na pamet obično je Ema Bovari. Njen dosadni suprug ne može ispuniti divlje čežnje koje razdiru romantičnu Emu. U ovom portretu bračnog raspada, često se ističe neskriveni prezir prema jadnom suprugu Čarlsu. On je iznevjeren, prevaren, zbunjen i cijeli život se nosi s taštinom i nezadovoljstvom u kućnoj atmosferi.
"Ledena oluja", Rik Mudi: U priči o tjeskobi u predgrađu Konektikata, brak je usamljeno mjesto za život. Radnja se odvija sredinom sedamdesetih, a u braku Bendžamina i Elene Hud razgovor je rijetkost, intimnost je fikcija, dok je seks relikvija iz prošlosti. Svoje obostrano nezadovoljstvo udružuju u akciji učestvovanja na žurci "razmjene ključeva". Tokom zabave vani bjesni ledena oluja, koja će donijeti tragediju njihovoj porodici.
"Njeno tijelo zna", David Grosman: Šaul je uvjeren da njegova žena ima aferu i suludo sakuplja sve "dokaze" njene nevjere. Rezultat je grozničava, potentna vizija, u kojoj se isprepliću ljubav i ljubomora. Nije bitno šta je stvarnost, jer priča stavlja naglasak na tragediju sumnje u osobu sa kojom živimo, a zapravo je ne poznajemo.
"Doba nevinosti", Idit Vorton: U ovom romanu sukobljavaju se osjećaj odgovornosti i porodičnih obaveza te strasti prema drugoj osobi. Njuland Arčer oženjen je Mej, osobom koju su formirali njeno vaspitanje i tradicija, a ne njene prave duhovne potrebe. Tokom jednog izlaska Njuland se očajnički zaljubljuje u nekonvencionalnu supruginu rođaku, zavodljivu i krhku Elenu Olensku. Ali, Mej ga zauvijek veže za sebe dobro tempiranom trudnoćom, te do kraja života ostaje zatvorenik svojih slabosti i popuštanja.
"Ana Karenjina", Lav Nikolajevič Tolstoj: U legendarnoj i vjerovatno najcitiranijoj rečenici iz nekog književnog djela, saznajemo da sve srećne porodice nalikuju jedna drugoj, te da su sve nesrećne porodice nesrećne na samo njima svojstven način, a saznajemo priču koja vodi u propast tragično ostrašćenu junakinju. Ali, ni brak Aninog brata Stiva i njegove supruge Doli nije srećan i obilježen je nevjerom. Doli kasnije objašnjava Ani da mu je oprostila, ne iz obaveze ili zato što je "dobra i pokorna žena", već jednostavno zato što joj nikada niko nije predložio bilo što slično.
"Buđenje", Kejt Šopen: Leon Pontelije bio je vrlo uviđajan suprug, dok je vidio naznake submisivnosti u svojoj ženi. Ona, s druge strane, u jednom trenutku shvata da joj brak efektno zatvara sve portale romanse, sreće i snova. Otkriva da joj slobodu nudi - plivanje. Ali, njeno otkriće dovodi i do tragičnog kraja nakon probuđene snage.
"Put revolucije", Ričard Jejts: U kući, u predgrađu, u braku, mirnim životom egzistiraju Ejpril i Frenk Viler. Nakon nekog vremena počinju se brinuti, pitajući se postaju li neopisivo dosadni, neautentični odrazi svega što mrze. Jejts daje do znanja da ljubav nudi utočište, ali i neizostavnu zamku.
"Privremena mjera", Jumpa Lahiri: Mladi bračni par, polako i u tišini, oporavlja se od smrti svog prvog djeteta, povlačeći se svako u svoj privatni okean gubitka. Jednog dana, dok je naselje u mraku zbog gubitka struje, provode vrijeme otkrivajući jedno drugom nešto što nikada do tada nisu rekli. Razmjenjuju priznanja, sve dok ona ne otkrije da ga planira ostaviti.